Milorad Dodik danas je boravio u službenoj posjeti Zagrebu gdje se susreo s predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem i premijerom Adrejom Plenkovićem. Predsjednik Hrvatske očito je uspio pronaći zajednički jezik s članom Predsjedništva BiH, pa je iz kabineta Zorana Milanovića poručeno da Hrvatska neće podržati jednostranu reviziju Dejtona te da je zainteresirana za položaj i prava sva tri konstitutivna naroda. Iz Plenkovićevog kabineta naglasili su da je glavna tema razgovora predsjednika Vlade Hrvatske Andreja Plenkovića i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika bila dalji razvoj saobraćajnog povezivanja Hrvatske i BiH, s posebnim naglaskom na izgradnju novog drumskog mosta kod Gradiške.
Ostala dva člana Predsjedništva, Željko Komšić i Šefik Džaferović, na Dodikovu posjetu Zagrebu reagirali su na svoj tradicionalni i dobro uhodan način – saopštenjima.
Džaferović je tako još jučer upozorio da Dodik u ovu posjetu ne ide u ime Predsjedništva te da on za državu BiH ne znači ništa, dok se Komšić tokom današnjih susreta oglasio tvrdeći BiH teži ka EU koja ne poznaje ni Dodikovu ni Milanovićevu konstitutivnost.
Dirljivo je što u Predsjedništvu Bosna i Hercegovina ima dva člana koji oštro osuđuju Dodikovo antidržavno djelovanje i očajnički pokušavaju stvoriti sliku da mu oni kao nešto ne daju, no teško da će bh. država od njihovog piskaranja imati neku naročitu korist. Naime, članovi Predsjedništva nisu udruženja građana niti (barem posljednjih godina) OHR da izražavaju zabrinutost, nego nosioci najviših funkcija u ovoj državi sa širokim ovlastima djelovanja, od kojih su upravo vanjski poslovi vjerovatno i ona najvažnija. A u tom segmentu Milorad Dodik, čovjek s crne liste SAD-a, aktivan je upravo onoliko koliko Džaferović i Komšić skupa nisu.
Ne samo da se Dodik uspio sastati s najvišim rukovodstvom Hrvatske, što Džaferović i Komšić još uvijek nisu, a nije izvjesno ni da će u skorijoj budućnosi, nego Dodik je od početka mandata između ostalog razgovarao s Erdoanom (Erdogan), predsjednikom Kine Si Đipingom, sastajao se ministrom vanjskih poslova Rusije Sergejem Lavrovom (u više navrata), a s predsjednikom Srbije gotovo na mjesečnoj osnovi ima sastanke i koordiniše politiku. I mimo Predsjedništva BiH, s pozicije predsjednika RS, Dodik je bio prilično vješt u diplomatiji, pa se između ostalih sastajao s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, sastajao se s tadašnjim predsjednikom Izraela Šimonom Peresom, a i jedan je od rijetkih lidera u Evropi koji se susretao i pritom otvoreno podržavao bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka.
Komšić je, nakon skoro dvije godine od početka ukupno trećeg mandata u Predsjedništvu, od diplomatskih “podviga” imao turneju u SAD-u gdje se uglavnom sastajao s predstavnicima bh. dijaspore i išao u šoping. Pored toga imao je kratki sastanak u Kanadi s premijerom Džastinom Trudoom (Justin Trudeau), a obavio je i jedan telefonski razgovor sa specijalnim predstavnikom Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine Miroslavom Lajčakom. Također, uspio je stići i do predsjednika Franuske Emanuela Makrona, ali ne na bilo kakvom bilateralnom sastanku, nego ga je na drugom mirovnom forumu susreo ili bolje reći presreo u Jelisejskoj palači gdje mu je, prema vlastitm tvrdnjama, poručio da njegove tvrdnje o BiH kao potencijalnoj terorističkoj prijetnji nisu tačne.
Stvari nisu bolje, zapravo gore su, kada je u pitanju Šefik Džaferović. On je od početka mandata imao telefonski razgovor s Erdoanom, a krajem prošlog mjeseca objavljeno da je trebao otići u službenu posjetu Pakistanu do koje nikada nije došlo. Prema riječima samog Džaferovića, on je trebao imati čitav niz diplomatskih aktvinosti, ali eto, za sve je kriv koronavirus:
- Bila je dogovorena posjeta s najvišim zvaničnicima Evropske unije koncem marta ove godine. Htio sam da predsjedavanje otpočnem tom posjetom. Ozbiljno je bila pripremana posjeta Vašingtonu, dogovoren odlazak u Peking na Samit 17+1, ugovoren sredinom aprila, odlazak u Hrvatsku i Tursku. Sve to nije realizirano zbog poznatih razloga izazvanih pandemijom koronavirusa, požalio se nedavno Džaferović.
Ako ga već ne ide sa stranim državnicima, Džaferović puno više sreće ima sa vlastitm stranačkim kolegama, pa je tako tokom prošle sedmice zabilježena njegova posjeta sarajevskoj Općini Centar i njenom načelniku Nedžadu Ajnadžiću.
Zanimljivo da koronavirus nije smetao Miloradu Dodiku da održava međunarodne susrete u kojima je bio aktivan još i dok je bio tek entitetski funkcioner. Ovo pokazuje da, koliko god da je Dodikova politika možda bila i suprotstavljena probosanskoj i potencijalno opasna za interese države BiH, u onom čisto praktičnom, političkom smislu, lider SNSD-a posjeduje očito daleko veće sposobnosti, bolju mrežu veza, kvalitetnih savjetnika i saradnika od druga dva člana Predsjedništva. To mu omogućava da, i pored neblagonaklonosti Sjedinjenih Država i drugih zapadnih sila, bude državnički daleko agilniji i uspješniji od svojih kolega u Predsjedništvu.
I ma koliko da žalopojke Džaferovićevog i Komšićevog kabineta i analize njihovih saradnika možda i imaju utemeljenja kada upozoravaju da se Bosna i Hercegovina nalazi u vrlo teškoj poziciji i da je našoj državi naklonjeno sve manje faktora, od ruskog utjecaja preko predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića (koji prema svemu sudeći nastavlja voditi politiku svoje prethodnice Kolinde Grabar Kitarović) do indolentnog Zapada, pravo je pitanje koje sebi trebaju postaviti je koliko je njihova nesposobnost pored, sve infrastrukture koju imaju na raspolaganju, dovela do ovakvog stanja. Jer pisanje saopštenja nas, očigledno, ne vodi daleko.
