Podrinje je bilo porobljeno i poklano dok su tadašnja Međunarodna zajednica i legitimna vlast spoznala da je počela agresija na BiH. Velikosrpska ideologija provođena je najmonstuoznijim metodama s ciljem ovladavanjem područjima pored rijeke Drine kao prirodnim resursom neprocijenjive vrijednosti.
Zahvaljujući hrabrim braniteljima Goražda daleko nadmoćniji neprijatelj nije ostvario jedan od najvažnijih strateških interesa definiranih u Memorandumu Srpske nauke i umjetnosi (SANU) i ciljevima verificiranim na sjednici Skupštine srpskog naroda u BiH od 12. maja 1992. godine u Banja Luci.
Ono što nisu uspjeli ostvariti u ratu, u mirnodopskoj BiH drugim, podmuklijim metodama, pokušavaju dobiti kroz prijedloge o razgraničenjima, ali, prvenstveno, zastrašivanju povratnika. Posljednji primjer zastrašivanja povratnika bošnjačke nacionalnosti dogodio se u Bratuncu gdje su, navodno, nepoznate osobe u harem Gradske džamije bacili mrtvo prase.
Dan prije su u Srebrenici puštali pjesme mržnje i to iz dvorišta pravoslavnog hrama iz kojeg bi trebali ići poruke mira... Bošnjaci Podrinja istu muku imaju svih 28 godina od krvavog proljeća 1992. godine. Njihove prve komšije, u to nema sumnje, ne žele da budu svoji na svome. Planski su ih ubijali, slali u logore, na kraju počinili genocid.
Politika koja ih treba štiti rijetko ili mlako reaguje. Žešće su reakcije kada se napadnu stranački lideri osumnjičeni za kriminal nego kada Podrinjcu stave nož pod vrat. Ponovo! Sve nas to podsjeća na 1992. godinu kada je Podrinje napadnuto, stanovništvo poklona i pušteno niz Drinu.
Jednu stvar ipak zaboravljaju. Na Drini se brani BiH.
