Stara latinska poslovica glasi „ne nuntium necare“ ili „nemoj ubiti glasnika“ i najbolje opisuje situaciju u kojoj se našao v. d. direktora Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ Ismet Gavrankapetanović. A on je glasnik oboljelih koji nemaju pravo na liječenje.
Kao što je javnosti poznato, rukovodstvo Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) zatražilo je od Ljekarske komore Kantona Sarajevo da se Gavrankapetanović sankcionira zbog svog nastupa na jednoj od bh. televizijskih kuća.
Gavrankapetanović je, komentirajući slučaj maloljetne djevojčice Nadin Smajlović, u javnosti rekao da su „ljekaru svetinja život i zdravlje bolesnog, osobito djeteta“.
Mnogi su to shvatili kao pokušaj osvete rukovodstvu KCUS-a, i to preko djeteta. I to zato što je, podsjetimo, dr. Gavrankapetanović svojedobno podigao glas protiv istog tog rukovodstva i ukazao na brojne nepravilnosti, posebno na to da na KCUS-u pacijent više nije na prvom mjestu.
Dakle, ovdje se radi o pokušaju ušutkivanja nepodobnih i osporavanja osnovnog ljudskog prava na govor i mišljenje. Jer ne možemo sumnjati u intencije dr. Gavrankapetanovića, koji je davno dokazao da je vrsni stručnjak, ali prije svega humanista kojem je zaista pacijent na prvom mjestu.
Ne ulazeći u suštinu odluke KCUS-a da prvobitno odbije liječenje maloljetne Nadin, neophodno je radi istine istaći da je ona svoje liječenje zahvaljujući dobrim ljudima nastavila u Turskoj, ali i Općoj bolnici u Sarajevu. Pritom Opća bolnica pod rukovodstvom Gavrankapetanovića nije iskoristila tu priliku da se sveti KCUS-u.
Ovaj slučaj definitivno pokazuje da su pojedini ljekari u BIH zaboravili načela „Corpus Hipocraticum“ ili Hipokratove zakletve.
A kojom se ljekari širom svijeta zaklinju da će ''svoje propise odrediti po svojim silama i znanju u korist bolesnika i da će štititi bolesnika od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu''.
