Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda nedavno je produžilo mandat glavnog tužioca Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Serža Bramerca (Serge Brammertz). On je prethodno bio tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) od 1. januara 2008. do njegovog zatvaranja krajem 2017. godine.

Obilježeni životi

-  Žalim što ne mogu biti u Srebrenici na komemoraciji i što neću moći razgovarati sa žrtvama i preživjelima, posebno majkama Srebrenice, koje su veoma blizu mog srca. One nas, ustvari, zaista podsjećaju zašto je važno da se nastavimo boriti za pravdu. Svi znamo da za preživjele to nisu događaji iz prošlosti, to su događaji koji su im obilježili živote zauvijek. Ako im već ne možemo vratiti njihove voljene, onda barem moramo učiniti sve što možemo da se pobrinemo da je pravda zadovoljena - govori Bramerc u intervjuu za „Dnevni avaz“.

Četvrt stoljeća je prošao od genocida u Srebrenici. Je li svijet naučio lekcije iz stravičnog pokolja nad Bošnjacima?

- Dvadeset i pet godina nakon genocida rekao bih da, nažalost, sve vezano za genocid ima veliku važnost i kada pogledamo kako bivša Jugoslavija izgleda danas. Ali, i ako gledamo cijeli svijet, gdje, nažalost, imamo veliki broj konflikata i, naravno, lekcije naučene iz genocida u Srebrenici, ali i godinu kasnije u Ruandi.

Lekcije se naučene, ako već nisu promijenile kako svijet funkcionira. Ovo je očigledno široka slika i vrlo negativna. Ove sedmice smo snimili poruku za preživjele koja će biti puštena na komemoraciji, jer mi ne možemo biti tamo uživo. I tu sam rekao da postoje dva bitna elementa.

Koja su to dva elementa?

- Prvi je taj da ne može biti nikakve sumnje da ono što se desilo u Srebrenici je genocid koji je bio planiran na najvišem političkom i vojnom nivou, gdje je, s vrlo detaljnim planovima, više od 8.000 muškaraca i dječaka ubijeno u kratkom vremenskom periodu. Ovo je zaključak svih stručnih izvještaja, to je zaključak različitih suđenja, kao i u nekoliko presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog suda pravde.

To su bile sudije kojima su vjerovali Ujedinjeni narodi i Vijeće sigurnosti UN-a da odluče šta je genocid, a šta nije. Mislim da je veoma važno da je danas jasno da nema pitanja je li to bio genocid ili ne, jer je iznova i iznova odlučeno od onih koji imaju pravni autoritet. To je jasna poruka koja kaže: „Nema pitanja je li to bio genocid. Genocid se desio i to jeste bio genocid!“

Drugi element koji je direktno povezan je glorifikacija ratnih zločinaca, koja je gora sada nego prije nekoliko godina. Poricanje genocida prisutnije je danas nego ranije. Situacija se definitivno kreće u pogrešnom pravcu. To je krajnje tužno i dodatna je uvreda za žrtve 25 godina poslije.

Kako da krenemo dalje ako je toliko negatora genocida?

- Znate, vrlo je nepovoljno to što imamo mnogo neodgovornih političara koji misle da će, promovirajući mržnju i glorificiranjem ratnih zločinaca, imati veće političke prednosti nego priznajući pogrešna djela članova njihove zajednice. To je nesretna realnost. Zaista mislim da međunarodna zajednica i svi oni koji su odgovorni trebaju osuditi svaki oblik negiranja genocida.

Mislite li da je genocid u Srebrenici dovoljno procesuiran?

- Definitivno, bio je veliki broj slučajeva povezanih sa Srebrenicom na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju. I to je definitivno jedan od pojedinačnih slučajeva koji je bio najviše procesuiran na MKSJ. Tako da ne mislim da je korektno reći da nije učinjeno dovoljno od Međunarodnog suda.

Politički i vojni lideri su procesuirani i osuđeni, a dio njih i na doživotne kazne za genocid. Bilo je i više od 20 slučajeva i u Sarajevu, a koji su povezani s genocidom u Srebrenici. A bit će još slučajeva. Ali činjenica jeste da u nekim istragama slučajevi ne mogu napredovati, jer je počinilac fizički u Srbiji ili negdje drugo.

Težina zločina

Za čim najviše žalite kada je u pitanju Srebrenica?

-  Ako postoji nešto za čim trebamo žaliti, to je što međunarodna zajednica nije reagirala brže i jače kako bi spriječila da se ovaj zločin desi. To je definitivno nešto za čim žalim. A, ako me pitate žalim li i za čim vezano za istragu kao takvu, onda najviše žalim za tim što je bilo potrebno više od godine, zbog sigurnosnih razloga, da prvi istražitelji odu na lice mjesta i istražuju grobnice.

A ta godina je iskorištena kako bi se premjestilo hiljade tijela iz primarnih grobnica u sekundarne. To je čitav posao učinilo još kompliciranijim. Bile su neophodne duge istrage kako bi se sekundarne grobnice povezale s primarnima.

I danas se pokazuju posljedice toga jer postoji više od 1.000 muškaraca i dječaka koji su nestali, a koji su najvjerovatnije ubijeni tokom genocida u Srebrenici. Toliko sekundarnih grobnica gdje se pronalaze ostaci žrtava podsjeća nas svake godine na težinu zločina, ali i važnost da se nastavimo boriti za pravdu i za žrtve.

Zašto sam zabrinut

- Kada vidim da politički lideri u Republici Srpskoj, ali i drugi brane da u školskim knjigama budu reference o genocidu u Srebrenici, ali i o opsadi Sarajeva, budem vrlo zabrinut. Rat u bivšoj Jugoslaviji i genocid u Srebrenici je u svim školskim knjigama širom svijeta. Ali jedino mjesto gdje to u školama nije prezentirano tačno jeste upravo bivša Jugoslavija. To je apsolutno neprihvatljivo - istakao je Bramerc.