U Memorijalnom centru Potočari – Srebrenica danas je predstavljen projekat „Dvanaest dana sjećanja na juli 1995. godine“. Ovim projektom žene koje su preživjele genocid u Srebrenici, ličnim pričama, video i pisanim svjedočenjem, govorile su o patnjama u tom periodu.

Kako nam je kazao Hasan Hasanović, kustos u muzeju Memorijalnog centra, cilj ovog projekta je prirediti različite tematske cjeline vezane za genocid u Srebrenici prema medijima, ali i našim kanalima komunikacije na webu, Facebooku i Twitteru.

- Ovim želimo učiniti da razgovor o činjenicama o genocidu u Srebrenici traje više od jednog dana u godini. Naš zadatak je da obrazujemo javnost, dijelimo informacije, ohrabrujemo istraživanje i pokrećemo dijalog. Zbog toga su ovakvi projekti važan korak ka ispunjenju misije Memorijalnog centra - kazao je Hasanović.

Prvog dana prezentovana je priča majke Salihe Osmanović iz Dobraka kod Srebrenice, koja je u srebreničkom genocidu izgubila sinove Edina i Nermina te muža Ramu.

Saliha u svojoj priči svjedoči da je čula i vidjela sav užas. Čak se zatekla u blizini zločinca Ratka Mladića i čula njegovo obraćanje izbjeglicama. Svjedočila je protiv njega u Hagu, željela je da ga pogleda u oči u toku svjedočenja. Zločinac, na suđenju, nije joj rekao ni riječ.

Saliha je promijenila mnoga mjesta stanovanja kao izbjeglica i, konačno, vratila se u svoje selo Dobrak, da živi tamo gdje su joj sinovi i muž nekada živjeli, da bol ublaži uspomenama, da ne bude na teretu nikome.

Njeno srce je teško izdržalo kada je vidjela snimak na kojem muž Ramo zove sina Nermina, ali i tad se nadala da su još živi. Nažalost, zločinci su ih ubili. Pronađeni su u masovnim grobnicama i Saliha ih je ukopala u Memorijalnom centru u Potočarima.