Mijo Stojčić iz sela Ratanj kod Kraljeve Sutjeske tog 13. oktobra 2015. godine krenuo je u treću smjenu. Radio je na pogonu Haljinići i Rudniku mrkog uglja Kakanj. Dva sina i supruga u osmom mjesecu trudnoće ostali su kući. Ujutro ih je dočekala stravična vijest - dogodila se rudarska nesreća, poginula su četvorica komorata.  

Među njima je bio i Mijo. 

- Nema veće tragedije nego da čovjek dočeka ukopati svoje dijete - govore jučer reporteru „Avaza“ Jelka i Ilija, roditelji pokojnog Mije.

Jelka kaže da su tu noć sjedili zajedno i pričali o pripremama za slavlje, rođenje djeteta i njihovu godišnjicu braka. 

- Svirao je violinu. Svi su ga voljeli - prisjeća se.

Planirali slavlje

Jelka i Ilija su te 2015. trebali proslaviti 50. godišnjicu braka. Otad nijednu godišnjicu više ne slave.

- Naš Mijo je to sve planirao. Govorio je da nam je to drugo vjenčanje, 50 godina nije malo. Mjesec od tragedije trebalo je biti sijelo. Čekali smo rođenje djeteta, on je počeo kuću graditi, planirali smo dvostruko slavlje... I, eto, sudbina sve promijeni - govori Jelka.

Snaha je ostala s njima. Djetetu koje se rodilo mjesec nakon tragedije dali su ime Mijo.

- Ja sam devetero djece rodila. Ima ih svuda po svijetu. Uspješni su, rade. Izveli smo ih na pravi put. Oni su njega (Miju, op. a.) zvali da ide vani. Ali on nije htio od nas, od svoje kuće. Govorio je da mu je ovdje najljepše - kaže Jelka.

Dođe dijaspora

Njih dvoje i snaha s djecom su danas sami u selu. Tokom ljeta dođe dijaspora.  

- Pusto je selo. Ovo se sve nekada obrađivalo, zemlja se sijala. Bila su tu 92 domaćinstva. A sada je spalo slovo na nas, Stojčiće - govori sa sjetom.

Unuk svira violinu

- I mali Mijo svira violinu. Neka je samo živ i zdrav. Djeca su najveće blago - dodaju Jelka i Mijo.