Sve elektroprivredne kompanije i regulatori u Bosni i Hercegovini pružili su veoma dobar odgovor na pandemiju virusa COVID-19: uspješno su prihvatili novi način rada i poduzeli preventivne mjere radi sprječavanja širenja bolesti i zaštite zdravlja radnika uz istovremeno nesmetano odvijanje procesa rada.
Ovo je kazao Edhem Bičakčić, predsjednik Bosanskohercegovačkog komiteta Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme, u intervjuu za naš list u kojem je analizirao protekla događanja u elektroenergetskom sektoru u kontekstu borbe protiv novog koronavirusa. Nagovijestio je kako će se dalje razvijati procesi u vezi s potražnjom energije i o tome rekao sljedeće:
- Utjecaj koronavirusa na globalnu ekonomiju i posljedični pad cijena nafte početkom 2020. godine podsjećaju na to kako nepredviđeni faktori mogu poremetiti stvarne trendove i planirane procese u vezi s potražnjom energije. Dešavanja s pandemijom potvrđuju važnost bliskih međusobnih veza energetskog sektora i privrede. COVID-19 je zaustavio globalnu ekonomiju, a od tih negativnih efekata nije pošteđena ni BiH.
Još se ne zna koliko će taj period ekonomskog pada trajati, ali se otvara pitanje kako će on utjecati na potrošnju energije i poslovanje energetskih kompanija. Kako pada aktivnost u industrijskom sektoru, to za posljedicu ima i pad korištenja energije. Prema analizama IEA (Međunarodna agencija za energiju), potrošnja energije u 2020. godini past će za šest procenata, što je sedam puta više nego nakon globalne finansijske krize 2008. godine.
S obzirom na to da je BiH značajan izvoznik električne energije, kako će se utjecaj koronavirusa odraziti na tržište električne energije?
- U proteklom periodu, potražnja za električnom energijom na Starom kontinentu bila je manja za deset procenata zbog mjera koje su poduzete u borbi protiv pandemije koronavirusa, što je najveći pad od Drugog svjetskog rata. S druge strane, kao jedna od posljedica pada privrednih i energetskih aktivnosti je značajan pad emisije CO2.
Prema podacima Evropske mreže operatora prijenosnih sistema za električnu energiju (ENTSO-E), u periodu od 16. do 20. marta 2020. potrošnja električne energije u Italiji zabilježila je pad od 19,5 procenata, a u Francuskoj je pala za 16,5 posto.
Cijene električne energije na evropskim berzama pale su na nivo 25 do 30 eura za megavatsat. Cijene na berzi CROPEX u aprilu ove godine bile su manje za 48 posto u odnosu na april 2019., dok je zabilježen pad za mart 25 posto i februar 20 posto u odnosu na iste mjesece prošle godine. Za sada su se elektroprivredne kompanije dosta dobro prilagodile novonastalim uvjetima, uvodeći za radnike strožije mjere sigurnosti. Distributivna potrošnja električne energije u BiH u aprilu 2020. godine je 4,5 posto manja nego u istom mjesecu 2019. godine.
Ukupna potrošnja električne energije za isti period je manja za 7,3 procenta (iz ove kalkulacije isključena je potrošnja „Aluminija Mostar“ jer ne radi ove godine, inače u ovom slučaju pad bi bio 16,4 posto). Potrošnja plina je manja za 4,8 procenata u aprilu 2020. u odnosu na april 2019. godine. Ako se posmatra sedmična potrošnja električne energije, odnosno u sedmici koja dolazi mjesec nakon nastanka krize (petnaesta sedmica u godini) u odnosu na sedmicu prije nastanka krize (deveta sedmica u godini), onda pad iznosi 14 procenata. Isti procent pada sedmične potrošnje iznosi i kada se posmatra petnaesta sedmica 2020. u odnosu na petnaestu sedmicu 2019. godine.
Trenutni utjecaj virusa COVID-19 predstavlja veliki ispit za energetske institucije i politike. Kakav su odgovor na pandemiju pružile elektroprivredne kompanije?
- Energetski sektor općenito mora zauzeti proaktivnu politiku prema najvećim poremećajima, jer nove informacije postaju dostupne i zahtijevaju brzo i koordinirano donošenje odluka preko velikog broja učesnika. Primarni cilj je održanje operacija kritičnih energetskih usluga, što zahtijeva veoma tijesnu saradnju nadležnih ministarstava, regulatora i energetskih kompanija.
Mnoge primijenjene mjere nisu trajne jer vrijede samo dok traje COVID-19 ili će vrijediti u nekim, eventualno, ponovljenim ili sličnim slučajevima. U skladu s tim, kriza potiče motivaciju za reforme. I dalje treba težiti ka boljem položaju sektora za čistiju, prosperitetniju i sigurniju energetsku budućnost.
Zato treba pojačati zaštitu za najvažnije radnike u svim procesima rada elektroenergetskog sistema usljed rizika izlaganja koronavirusu, uz preduzimanje aktivnosti: izolacije, segmentiranja procesa rada, povećane automatizacije i pripreme zamjenskih radnika za hitne slučajeve ukoliko kritična masa najvažnijih specijalista oboli od COVIDA 19. Gledajući generalno, sve elektroprivredne kompanije i regulatori u BiH pružili su veoma dobar odgovor na pandemiju.
Elektroprivredne kompanije su uspješno prihvatile novi način rada i poduzele preventivne mjere radi sprečavanja širenja bolesti COVIDA-19 i zaštite radnika, ali uz istovremeno nesmetano odvijanje procesa rada. Posebno bih istakao dobro organizirane procese rada u proizvodnim jedinicama, koji su se odvijali po specifičnim režimima zatvorenog ciklusa, što se pokazalo veoma dobrim dok traje pandemija.
Kako gledate na programe poticajnih mjera za oporavak privrede i razvoj energetike u BiH?
- Vlade FBiH i RS donijele su odgovarajuće propise i izvršile rebalanse budžeta i u tu svrhu osigurale interventna sredstva kao pomoć privredi. Mislim da se to moglo uraditi i ranije. Međunarodne finansijske institucije su u obliku zajmova i nepovratnih sredstava obećale ili uplatile pomoć BiH da lakše sanira posljedice pandemije.
Za hitne intervencije i oporavak privrede usljed koronavirusa osigurana su i kreditna sredstva Međunarodnog monetarnog fonda od 330 miliona eura. Svjetska banka je do sada odobrila 36,2 miliona dolara pomoći BiH za prevenciju, otkrivanje i odgovor na pandemiju koronavirusa.
Evropska komisija usvojila je prijedlog makrofinansijske pomoći BiH u vidu povoljnog zajma od 250 miliona eura kao podrška naporima u borbi protiv pandemije. Ranije je za ove namjene odobrila interventnu pomoć od 80 miliona eura... Trenutno se kalkulira cifrom od 1,5 milijardi KM. Na ovo treba dodati i druga očekivana finansijska sredstva od drugih vlada, kao i planirane uštede u budžetima i komercijalna zaduženja. Treba imati na umu da su ovo samo interventna sredstva.
Vrlo je bitno da ova sredstva dođu što prije do obrtničkih radnji, malih i srednjih preduzeća, kako bi što prije započeo proces oporavka. Osim ovoga, u uvjetima trajanja i odmah nakon prestanka pandemije od vlada u BiH se očekuje da pruže šansu energetskom sektoru: da se planirane investicijske aktivnosti unutar javnog energetskog sektora nastave u planiranom obimu, omogući puni angažman elektroprijenosne kompanije u investicijskom ciklusu uz prestanak prakse uzimanja prihoda za popunjavanje budžeta.
Potrebno je da se hitno izdaju energetske i građevinske dozvole za sve pripremljene projekte za izgradnju objekata obnovljivih izvora, posebno vjetroelektrana.
- Dosadašnju praksu uzimanja dobiti od javnih kompanija treba zamijeniti ulaganjem u nove proizvodne objekte obnovljive energije. Elektroprivredna preduzeća moraju pripremiti prijenosne i distributivne kapacitete za prihvat električne energije iz izgrađenih objekata (kao i onih koji ulaze u fazu realizacije) obnovljive energije i da se konačno napusti dosadašnja praksa dugotrajnog čekanja realizacije priključaka novih izvora električne energije – ističe Bičakčić.
Šta bi trebale sadržati dugoročne mjere, ne samo oporavka, nego i razvoja elektroenergetskog sektora?
- Dugoročne mjere oporavka treba tako kreirati da pomognu izgradnji fleksibilnih elektroenergetskih mreža, efikasnih rješenja, sistema za punjenje električnih vozila, skladištenje energije i mnogih drugih tehnologija čiste energije. U tom pogledu COVID-19 ne mijenja egzistencijalni put potreban za dekarbonizaciju naših društava i ispunjavanje ciljeva održivosti.
Čineći energetsku tranziciju sastavnim dijelom šireg oporavka, vlade u BiH trebaju korak po korak težiti prema zdravoj, sveobuhvatnoj, prosperitetnoj, pravednoj i snažnoj budućnosti, jer svima je potreban energetski sistem 21. stoljeća. Državna politika i planovi entiteta moraju biti sinhronizirani, a odluke o investiranju moraju se uskladiti s vizijom održive i pravedne budućnosti, kojom se rješavaju energetski i klimatski ciljevi paralelno s društveno-ekonomskim izazovima na svim nivoima.
