Gluhe i nagluhe osobe u našoj državi suočavaju se s diskriminacijom i nemaju ravnopravan položaj  s ostalim članovima društva, o čemu svjedoče i brojna  kršenja  zakonskih i drugih propisa.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, u okviru reforme socijalne politike, pokrenulo je incijativu za donošenje zakona o znakovnom jeziku, koji bi primjenjivao u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Predsjednik udruženja Saveza za gluhe i nagluhe  FBiH  Sulejman Čaković, koji je sam suočen s problemima gluhih i nagluhih osoba, ističe da su skoro svakodnevno  suočeni s diskriminacijom, da u teoriji i na papiru imaju sva prava, a u životu...

-Davno smo podnijeli incijativu za donošenje  zakona o znakovnom jeziku, mislim još prije 15 godina.No Parlament prelazi preko toga, ne priznaje zaštitu naših prava.Ujedinjeni narodi davno su to uradili, ali ne i država Bosna i Hercegovina. Nedostatak zakona umanjuje naša prava na zdravstvenu zaštitu, socijalnu politiku te mnoga druga. Insistiramo na zakonu samo za našu populaciju- navoidi Čaković.

U praksi, to bi značilo da bi znakovni jezik bio obavezan u  institucijama, posebno kada su u pitanju  procedure  i način stjecanja statusa gluhog lica, evidencije i iskaznice za gluha lica, evidencije i tumačenja znakovnog jezuika te posebna prava za tumačenje znakovnog jezika za đake i studente, kao i druga  brojna pitanja vezana uz prava gluhih i nagluhih osoba Federacije BiH.Čaković navodi da je niz problema s kojima se susreću gluhe i nagluhe osobe .Za početak , njihova indvalidnina iznoso samo 109KM. To je znatno manje nego što imaju ostale osobe sa invaliditetom.S druge strane, gluhima i nagluhima potrebni su znakovni  tumači, čiji status također nije riješen.

Loša opravdanja

U svakodnevnom životu njihova se prava ne prepoznaju.Možda zvuči kao loše opravdanje, ali osobe s ovim invaliditetom teško se prepoznaju "na prvu". Zato je i empatija prema njihovim pravima, budimo iskreni, i znatno rjeđa.