Kada je Terens Malik (Terence Malick) pozvao Ermina Sijamiju da glumi u njegovom ostvarenju “A Hidden Life“, bh. glumac nije mogao vjerovati vlastitim ušima. Poziv od filmskog giganta, oskarovca, ne dobiva se svaki dan. Tačnije, većina ga ne dobije nikada. Upravo ovaj film ovih dana prikazuje se u bh. kinima. Sijamija igra jednog zatvorenika koji govori na bosanskom jeziku.

Lijepa strana

Svi oni koji su imali priliku da pogledaju taj film izuzetno hvale Erminov učinak i rolu. To što smo imali priliku gledati film Terensa Malika u kojem igra Sijamija i nije vijest. Vijest je da će ovo ostvarenje vidjeti ili je već vidio dobar dio svijeta. 

Mnogi će se složiti s konstatacijom da su bh. glumci zaslužniji za promociju naše zemlje u svijetu nego brojni ambasadori za koje dosta ljudi ne zna gdje su, u kojoj su zemlji, šta rade i kako im je ime. Glumci su ambasadori koji promoviraju Bosnu i Hercegovinu u najboljem smislu, a sve za nula maraka, za razliku od ambasadora. Naravno, pri tome ne mislimo na njihov filmski honorar.

- Ne mogu ja samo reći da su to glumci. Naravno, kada radimo van naše države, nema veze jesu li to snimanja, gostovanja s predstavama, naravno da smo ambasadori. Predstavljamo lijepu stranu naše zemlje. Ostvarujemo dobre kontakte, a kada su glumci kao naši tako dobri i kvalitetni, ostavljaju svugdje dobar utisak. Profesionalni smo i samim tim kada kažemo da smo iz BiH, ljudi to pamte. Svi umjetnici koji nastupaju van ove zemlje, kao i sportisti, su ambasadori. Svi zajedno je predstavljamo na najbolji način, trudimo se barem – govori nam Sijamija.

Još je, kaže, pod utiscima poziva kultnog reditelja. Znao je da postoji ova zemlja, ovaj grad, da je nekada postojala ta Jugoslavija. Malo mu je to sve zbunjujuće, naravno, kao i svakom Amerikancu.

- Zamislite da radite zajedno, provodite vrijeme zajedno. To nije mala stvar, meni barem. Bio sam uzbuđen zbog tog susreta s tim čovjekom. Pitao sam se kako, šta, šta će tražiti od mene, hoću li ispuniti očekivanja... Ali, na kraju kada sam došao i taj prvi susret s njim, kada me zagrlio kao da se znamo stotinu godina... Rekao mi je da mu je drago da smo se konačno upoznali i da ćemo sarađivati. Prepustio sam se svemu onome što je tražio od mene, uživao, naučio. Znao je odakle dolazim. Pričali smo dosta, mada ga je više interesirao moj život, odrastanje, porodica, interesirala su ga imena moje porodice, šta znače... Neke normalne stvari i život – kaže Sijamija.

A on je samo jedan u nizu primjera bh. glumaca koji su uspjeli zasjati na svjetskom glumačkom nebu. Krenuvši od Miraja Grbića, koji je igrao u velikom blokbasteru „Mission Imposible“, Amile Terzimehić u italijanskom filmu “Tutto il mio folle amore”, Feđe Štukana u “Kursku”, Maje Jurić u BBC-jevoj seriji “Love, Life and Records”, Muhameda Hadžovića u “Discoveryjevoj” seriji „Below the Surface” zajedno s Adnanom Haskovićem, koji je ostvario brojne role za strane produkcije…

Baza kontakata

Jedna od najzaslužnijih osoba za katapultiranje naših glumaca u svjetsku orbitu jeste Anila Gajević, direktorica kasting agencije „Zona“ iz Sarajeva. Uglavnom zahvaljujući njoj, glumci odlaze u svijet, ne samo iz BiH, već iz svih krajeva bivše Jugoslavije. 

- Za više od 10 godina rada agencije napravljena je značajna baza kontakata između agencije i kasting direktora. “Zona” nije nepoznata u tim poslovnim odnosima, kasting direktora, producenata, reditelja i agenata. Kada god se ukaže potreba za nekim dobrim evropskim ili stranim glumcima, oni kontaktiraju nas. S druge strane, mi, također, pratimo razne kasting sajtove i servise – rekla je Gajević.

Ističe da je činjenica da BiH ima talentirane glumce kojima su dostupni veliki projekti.

- U jednom od narednih projekata pojavit će se tri bh. glumca - Feđa Štukan, Asja Pavlović i Zlatan Vidović. Znači, njih troje će igrati u filmu koji će biti, pretpostavljam, globalnog karaktera. Armin Omerović i Semir Krivić su igrali u TV seriji “Strike back”, koja je snimana u Hrvatskoj, ali to je britansko-američka serija – otkriva Gajević.

Dodaje da kada neko na odjavnoj špici vidi nepoznato ime, velika je vjerovatnost da će proguglati glumca, a potom i zemlju iz koje dolazi.

- Semir Krivić osvojio je sve simpatije ekipe “Strike back”. I znam da je puno pričao o Bosni. Sigurno da, osim što predstavljaju sebe, svoj talent, rad, karijeru, tamo i rade svoj posao na najbolji način, zasigurno je da su oni dobri predstavnici i agencije “Zona”, ali i države – kaže Gajević.

Odlične kritike

Muhamed Hadžović ipak smatra da nisu samo glumci najbolji ambasadori, već da su u istom rangu kao svi drugi kulturni umjetnici. 

- Htjeli ili ne, glumci jesu promotori ili bris vremena i prostora zemlje u kojoj živimo. A kakav, to već zavisi od kvaliteta i unutrašnje suštine glumca i promotora kao ambasadora. Možemo generalno biti zadovoljni rezultatima koje smo postigli s obzirom na sve okolnosti unutar kojih se ograđujemo kao takvi. Ali, mislim da BiH ima bogatu ponudu. Plašim se da generalno mi ne baštinimo značaj bh. kulture. Je li to zbog ovih turbulentnih vremena ili ko zna zbog čega, to ćemo vidjeti kroz vrijeme. Ali glumac koji je angažiran van zemlje jeste posrednik ili tačka u kojoj se te kulture spajaju. Prije svega, treba voljeti ovu zemlju, a da bi se voljelo nešto, prvo se mora upoznati. Na tome treba poraditi. A zauzvrat ne treba ništa. To je dovoljna satisfakcija – govori nam Hadžović.

Amila Terzimehić, kako kaže, imala je čast da radi s oskarovcem Gabrijelom Salvatoresom (Gabriele Salvatores) na ostvarenju “Tutto il mio folle amore”, koje je premijerno prikazano na Venecijanskom film festivalu.

- Film je dobio odlične kritike, a ja kao glumica sam dobila jedno predivno iskustvo koje ću dugo pamtiti. Voljela bih opet da radim sa Gabrijelom u budućnosti. Divan je osjećaj kada ti neko poput njega da takvu priliku. Za glumca su to krila. Ono što je vrlo zanimljivo je povjerenje, skoro svi filmovi koje sam snimala nisu rađeni u našoj, nego u inozemnoj produkciji. Žao mi je što naše glumice i glumci koji su veoma talentirani i koji vrijede više snimaju izvan granica naše zemlje. Nadam se da će se u budućnosti to promijeniti te da ćemo imati priliku i podršku da više filmova snimamo godišnje, a samim tim da i naši glumci imaju veći prostor za napredovanje i rad. Uvijek sam ponosna na svoje kolegice i kolege, ali, nažalost, mislim da nemamo dovoljno podrške za našu kinematografiju, koja itekako vrijedi, što brojne nagrade i priznanja dokazuju – kaže Terzimehić. 

Malo nam treba

- Već dvadeset godina se bruji i priča o tome kako država treba dati svoju podršku. Mi imamo stvarno divne glumce, reditelje, što je potrebno za taj kreativni dio. Ono što nam je potrebno, isto kao u sportu, jeste novac i ta finansijska podrška. To nisu velika sredstva, jer nismo mi velika filmska industrija gdje trebaju stotine miliona eura. Nama je potrebno tako malo. Uvijek kažem da bi sam Sarajevski kanton mogao izdvojiti ta sredstva. Zamislite s deset miliona KM, ne govorim o eurima, mi bismo mogli snimiti možda deset filmova godišnje. To je za našu malu zemlju ogromno. Zamislite da se svake godine svijetu predstavite sa deset filmova. A neka jedan samo bude dobar, o BiH će se čuti na najbolji način. A da ne govorim da se na svaki uloženi milion vraćaju četiri – ističe Sijamija.