Alija Behram, ugledni bosanskohercegovački novinar, na svom Facebook profilu osvrnuo se na kritike koje su u posljednje vrijeme usmjerene prema Željku Komšiću od članova i simpatizera Bh. bloka zbog postizanja koalicionog sporazuma s Bakirom Izetbegovićem i Fahrudinom Radončićem.
Osvrt Alije Behrama prenosimo u cijelosti:
- U pravilu sam na strani i stajem u odbranu onih koji su, bilo kada, iz bilo kojeg razloga, bilo kakvim povodom, izloženi nepravednoj, neprimjerenoj, a napose neodmjerenoj javnoj kritici i posebno kada ona napušta rezonske, tolerantne i koliko-toliko podnošljive okvire. Dakle, kada postaje toliko bezobzirna, bljutava i prljava, uličarski pljuvačka i kada liči na otvorenu hajku, da se čovjeku, naprosto, počinje gaditi. Posebno kada dolazi iz udobnih stranačkih, poslaničkih fotelja i pratećih stranačkih lobija kojima je briga za opće dobro, za državu, za njenu sigurnost, zadnja rupa na svirali.
Tada ne smijete odšutjeti, morate dići glas. Tako, evo, postupam i sam dok pratim proteklih dana zahuktalu istu takvu kampanju na ivici javnog linča kojoj je izložen Željko Komšić, lider Demokratske fronte i predsjedavajući Predsjedništva BiH. Moram ovdje odmah reći da ne pripadam niti jednoj stranci, nisam član ni jedne političke opcije (moja je jedina opcija Bosna i Hercegovina, cjelovita i nedjeljiva država njenih ravnopravnih građana u sigurnom okrilju NATO i porodice evropskih naroda), tako da ovi redovi ne pripadaju nikakvom stranačkom uklonu, nekakvoj obavezi, ili ne daj bože apriori svrstavanju uz bilo koga.
Ipak, glasno se pitam: čime je, uistinu, Željko Komšić zaslužio da se uz njegovo ime sada prospe toliko blata, gorčine i žuči kojom se bacaju njegove dojučerašnje stranačke kolege i posebno nekadašnji prijatelji od kojih se – dobro pamtim, gotovo do jučer najveći broj njih baš zaklinjao u – kako su ga znali – ponekad i neodmjereno slatkorječivo, okarakterisati kao - “našeg Željka”. Da li se to baš toliko promijenio Željko, ili su se, možda, promijenili – baš oni ? Gdje je tu pogled u ogledalo ?
Saslušao sam pažljivo sve ono čime je Komšić obrazlagao svoj pristup i političku odluku da napravi savez sa SDA i SBB, obrazlažući potrebu da se i brojčano ojača i utvrdi front naklonjen državi BiH i njenom NATO putu i evropskim integracijama. Ne treba podcijeniti ni Željkovo upozorenje da je takav, snažan i nepokolebljiv probosanskohercegovački orijentiran politički savez Bosni i Hercegovini potrebniji nego ikad. Što znamo i vidimo i sami, dok nam najbliži državni komšiluk snuje projekte devedesetih i kreira crne prognoze za budućnost i perspektive BiH.
Čuo sam i vrlo konkretne Komšićeve političke ciljeve u tom tek ovjerenom političkom savezništvu, kojima je, ruku na srce, teško bilo šta prigovoriti: borba za očuvanje države BiH, njenog puta u NATO savez, evropske integracije, izmjena izbornog zakona isključivo u korist prava svih građana i na svakom pedlju BiH da biraju i da mogu biti birani… Šta je u tome loše, gdje je tu moguća greška i loš smjer ? Iskreno, ne vidim ga!
Hajdemo biti do kraja otvoreni pa upitati: Da li je Željko Komšić i u jednom slučaju iznevjerio očekivanja bh.javnosti koja mu je listom ukazala povjerenje kada ga je izabrala u predsjedništvo države ? Da li je kako treba odgovorio svim izazovima koji su se sručili pred BiH, pa je još uspio da državu dovede u samo predvorje NATO porodice (ANP, Program reformi, kako-god). Naravno da je Željko Komšić bio na visini svog zadatka i da se ponašao i ponaša – državnički odgovorno. I da mu se – što je vrlo važno, vjeruje. I još jedno pitanje: Šta bi bilo i o kakvim rezultatima bi smo mogli danas razgovarati da je, kojim slučajem, umjesto Željka Komšića, u ovih godinu dana na čelu države bio kandidat HDZ-a?
Saslušao sam i, uslovno rečeno, argumente “druge strane”: okreni, obrni, ključni problem je što je Komšić napravio savez sa - kako ga vide - “crnim đavolom”, oličenom u SDA. Koliko se sjećam, ovakvi “argumenti” stizali su koliko jučer baš od tih i takvih kojima je, eto, ključni problem i jedina smetnja upravo i samo SDA. Može, dakle, "sarajevska šestorka” u savez na državnom nivou i sa Miloradom i sa Draganom (SNSD i HDZ), nema tu oklijevanja, sumnji, niti bogzna kakvih problema, samo je smetnja – SDA! I tu stranku treba izgurati, eliminisati sa tržišta mogućih političkih savezništva. I – mirna Bosna!
E, pa, da li je baš to ozbiljan i krunski argument da se ospe paljba iz svih arsenala prema ubogom Komšiću. Teško da može proći. Pogotovo ako se uzme u obzir da je takozvana šestorka bila bespogovorno kooperativna da u svoje okrilje – mirne duše, prihvata stranke i pojedince vrlo slične ili gotovo iste provenijencije.
Skrećem pažnju na još jedan krupan problem koji vidim kad govorimo o famoznoj šestorki. Osvojili su sarajevski Kanton i spustili sidra na lađama koje ne miču, niti planiraju, dalje od sarajevske vale. Sjećam se kada smo ključnim liderima današnje šestorke predložili da svoje savezništvo, program, odnos prema cjelovitoj BiH, provjere razvezujući mostarski politički čvor. Najprije obećali, pa pobjegli glavom bez obzira.
Nisam imao priliku da tako često razgovaram sa Željkom Komšićem. Ne pripadam nikakvom njegovom društvu, niti lobiju, nisam neki poseban i glasan fan ni jednog političara mada ovdje iskreno i glasno kažem da sam Željku Komšiću poklonio glas na izborima za prvoga u državi.
Tek s vremena na vrijeme, u dugih petnaestak godina uređujući i vodeći politički magazin Fokus za RTM i Mrežu plus, znao sam pred kamere pozvati i Komšića. Ili ga pozdraviti kao dragog prijatelja na Starom mostu, među lastama i “Mostarima”. U svakoj, makar i rijetkoj prilici, ostavljao je ne mane isti utisak: skroman i dostojanstven, prihvaćen od raje, nepokolebljivo na strani BiH, sa argumentima u koje je teško posumnjati.
U vremenu za koje se može reći da je iznjedrilo najtanju liniju između politike i kriminala, za Željka se sa velikom sigurnošću može reći da je ostao čist i svoj. I ono što je posve neupitno: Željko je čovjek koji je za BiH spreman dati sve, a nikome ne uskratiti njegovo. Zato se nadam da će Željko lakše nego što se misli otrpjeti artiljeriju uvreda i da neće, kao oni, uzvraćati sličnim vokabularom - napisao je Behram.
