Edisa Sejdinović od rođenja sina Hasana, koji ima Downov sindrom, sama se bori kako bi mu život učinila koliko-toliko podnošljivijim. Odškolovala ga je u specijalnom odjeljenju u OŠ “Hasan Kikić” i u Zavodu za djecu s posebnim potrebama u Tuzli.

Završio za kuhara

Ove godine dvadesetogodišnjak je završio za kuhara, ali on ovaj posao zbog bolesti ne može raditi.

Ove godine Hasan Sejdinović je bljesnuo na Specijalnoj olimpijadi u Abu Dabiju, pobijedivši u trčanju na 200 metara i osvojivši Zlatnu medalju.

Čestitke su mu stizale sa svih strana, a u Gračanici mu je priređen nezaboravan doček. Ipak, olimpijac je i dalje podstanar u Gračanici, pa je njegova majka Edisa, koja mu je staratelj nakon što mu je otac umro početkom godine, u Gradskom vijeću Gračanice pokrenula inicijativu da se stambeno zbrine.

- Još 2015. godine obraćala se nadležnom ministarstvu i svojoj općini za rješenje stambenog pitanja djeteta sa Downovim sindromom. Iz Općine Gračanica su mu ponudili udaljene kolektivne centre, što je za nas, za bolesno dijete, bilo neprihvatljivo - kaže ogorčena Edisa.

Dobio 500 KM

Navodi primjere iz Tuzle, Travnika i s Pala, čiji su gradonačelnici svojim olimpijcima sa Specijalne olimpijade riješili stambena pitanja, pa se zato obratila GV da se u nacrtu budžeta za narednu godinu nađe i stavka za stan sina Hasana.

- Moj bolesni sin je na Specijalnoj olimpijadi branio čast svoje općine Gračanica, svoje domovine BiH, svih osoba s poteškoćama u razvoju, pa se okitio zlatom. Od grada je dobio 500 KM kao nagradu, ništa više, čime su obezvrijeđeni njegovi sjajni uspjesi. Danas se kao podstanar bori  sa svojom bolešću, bez ikakve perspektive - ističe Sejdinović u pismu upućenom predsjedavajućem GV Nihadu Krajinoviću.

Putovali 15 kilometara

Sejdinović ističe kako od Općine Gračanica nije dobila ni traženih 125 KM za putovanje od Gračanice do Tuzle na pripreme za Olimpijadu te ju je takav odnos dotukao.

- Godinama smo putovali iz 15 kilometara udaljenog sela Džakule do Gračanice u specijalno odjeljenje, a onda smo se morali preseliti u grad i živjeti skoro ni od čega kao podstanari – pojasnila je Sejdinović.