Ako danas bilo kog povratnika Hrvata ili Bošnjaka u Posavini pitate je li u ratu “prodata” Posavina, dobit ćete potvrdan odgovor, pod uvjetom anonimnosti, jer ovo je teško dokaziva tvrdnja.

Ljeto prošlo, Posavljaci otišli

Upitate li, pak, ove iste ljude je li Posavina grdno prevarena u obećanjima poratne obnove, održivog povratka, ostanka i opstanka, dobit ćete nedvosmislen odgovor - jeste itekako. 

Kako god, danas u plodnoj ravnici na sjeveru naše zemlje, od Doboja, Dervente Bosanskog Broda pa istočno ka Odžaku nestaju desetine sela. Od 22 hiljade Hrvata u Derventi vratilo se njih dva posto. Ista je priča i s Bošnjacima.

Zbog politike koja se vodi na najvišem nivou, zbog opće besperspektivnosti, u posljednje vrijeme i ono malo ljudi što se vratilo u obnovljene kuće odlazi glavom bez obzira. Tako prođe i ovo ljeto.

Posavljaci iz bijelog svijeta stigli su pa otvorili svoje kuće, doveli djecu da im pokažu zavičaj, u župama su organizirani programi. Bili Posavljaci i otišli, svako na svoju stranu. U selima ostalo nešto starih djedova i baka. I opet je zavladala grobna tišina.

Škole bez đaka, domovi bez momaka i djevojaka, igrališta bez igrača, njive bez orača. Nema ni pjesme legendarne braće Begić: “Sviraj, sviraj, violino, dobro jutro, Posavino”.

- O Posavini i ovo malo bogalja što se vratilo da umre na svojoj grudi više niko i ne govori. Ispočetka je nekako i išlo, imali smo želju za povratkom nadajući se da ćemo imati našu djecu uza se, da će škole biti pune đaka, da će za nas biti posla. Ništa od toga nije bilo. Sve je ovo politika uradila, ubila nam je želju za životom dostojnog čovjeka - kaže Mato Grubešić (81), dugogodišnji član Udruge “Fenix” za povratak Hrvata u Bosansku Posavinu iz sela Modran.

Brojali 23 sela, sad 75 stanovnika

Put nas vodi do franjevačkog samostana i crkve u župi Svetog Marka Evangeliste, nacionalnog spomenika BiH. Dočekuje nas fra Anto Tomas. Kaže kako je gradnja crkve stala zbog nedostatka sredstava, ali su postavljeni temelji novog samostana, jer je postojeći sazidan na temeljima štale. 

- Nama je veoma stalo da se ljudi vraćaju, ali kako sada stvari stoje, oni odlaze, stari umiru, sela ostaju prazna. Župa Plehan je brojala 23 sela, danas imamo 75 vjernika. Ovo su užasni podaci, Posavina će ostati pusta zemlja - veli fra Tomas.

U povratku prolazimo kroz bošnjačko selo Velika. I ovdje ista slika, samo stari ostali u žudnji za svojom djecom. Omer Mujkanović je bio dio tima za povratak u Posavinu. Sjeća se, obnavljali su i crkve i džamije, hrvatske ili bošnjačke kuće. Sve dok nije shvatio da su razna obećanja s raznih nivoa u održivi povratak bila čista laž, prevara povratnika.