Dvojica osuđenih za silovanje počinjeno tokom rata dobrovoljno su, na ime naknade nematerijalne štete, oštećenoj isplatili 30.000 KM.
Nedžla Šehić, advokatica koja je zastupala žrtvu silovanja u jednom od predmeta koji se vodio pred Sudom BiH, kaže da su dvojica osuđenih nakon izricanja pravosnažne presude dobrovoljno isplatili oštećenoj 30.000 KM.
Šehić ne želi govoriti o predmetu u kojem je prvi put dobrovoljno isplaćena odšteta, kako bi zaštitila identitet svoje klijentice koja je svjedočila pod mjerama zaštite.
Kako kaže Šehić, u ovom predmetu je bila osigurana imovina osuđenih, iz kojih se mogao isplatiti imovinskopravni zahtjev. Pojašnjava da su se u fazi istrage poduzele mjere privremenog osiguranja imovine, odnosno zabrana raspolaganja.
- Tu da nije bila upisana mjera raspolaganja imovinom nad stanom i autom, ne vjerujem da bi došlo do izmirenja. Imali smo osiguranu imovinu iz koje se mogao isplatiti imovinskopravni zahtjev - kaže Šehić.
Do sada je pred Sudom BiH procesuirano više desetina predmeta silovanja. Praksa Suda BiH u posljednje vrijeme je da uz sankciju, odredi i novčanu odštetu koju osuđeni mora isplatiti žrtvi silovanja.
Govoreći o problemima s kojima se susreću oštećeni prilikom naplate nematerijalne štete, advokatica Šehić kaže da je teško pokrenuti izvršenje jer su osuđeni u 95 posto slučajeva ljudi koji su lošeg imovnog stanja ili su ranije otuđili svoju imovinu. Ne postoje, kako kaže, mehanizmi da se imovinskopravni zahtjevi na kraju i realiziraju.
- Samo tamo gdje imamo osiguranje imovine, privremene mjere zabrane raspolaganja imovinom, imamo efekta. Vjerujte, sad kad su počeli imovinskopravni zahtjevi da se dosuđuju, ljudi znaju da imaju tu opasnost i oni unaprijed otuđuju imovinu, poklanjaju… - kaže Šehić i dodaje da Tužilaštvo još u fazi istrage treba uraditi osiguranje imovine jer je poslije kasno.
Ona napominje da se malo pažnje poklanja oštećenim osobama u krivičnom predmetu, kao i pažnja prikupljanju podataka o stvarnom imovinskom stanju optuženog, jer se često izjašnjavaju da su slabog ili lošeg imovnog stanja, a zapravo se ne izvrše adekvatne provjere.
Predsjednica Udruženja "Žena - žrtva rata" Bakira Hasečić također naglašava kao je veliki problem prebacivanje imovine na druge osobe, što se i dešavalo u Višegradu, te smatra da bi osuđeni sami trebali isplaćivati odštete.
- Ako imaju imalo savjesti za ono što su uradili, ako imaju išta ljudsko za ovih 27 godina, sami bi trebali pristati na obeštećenje, onoliko koliko je presudio sud. U krajnjem slučaju, zaprimiti im imovinu, iako oni svoju imovinu na vrijeme prenesu na treće osobe. Dešavalo se u mom Višegradu da ratni zločinac prenosi imovinu na treće osobe. Oni to faktički svi rade - govori Hasečić.
Lamija Tiro, pravna savjetnica iz organizacije TRIAL International koja od 2015. radi na zagovaranju ostvarivanja naknade nematerijalne štete kroz ulaganje i dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnim postupcima, kaže da je ovo ohrabrujući, pozitivan primjer iz prakse.
TRIAL International pozdravlja rad zastupnice oštećene i tužioca u ovom predmetu i činjenicu da je prvi put izvršena naplata dosuđenog iznosa naknade štete zahvaljujući, između ostalog, prethodno izrečenim mjerama osiguranja imovine počinioca.
- Pozivamo pravosudne aktere da koriste pravna sredstva koja su im na raspolaganju kako bismo imali više ovakvih predmeta i omogućili naplatu dosuđenih naknada štete za žrtve ratnih zločina u budućnosti. Kao dio naših aktivnosti TRIAL International redovno vrši edukacije pravosudnog osoblja na temu imovinskopravnih zahtjeva u saradnji sa centrima za edukaciju sudija i tužilaca, a posebnu pažnju u radu sa tužiocima posvjećujemo upravo mjerama osiguranja - pojasnila je Tiro, prenosi BIRN.
