U svijetu dvije osobe na njih 1.000 imaju neki oblik autizma, dok u našoj zemlji još nema zvaničnih podataka o tome. Prema posljednjim nezvaničnim podacima, više od 20.000 djece ima ovaj razvojni poremećaj. No, iako zvanično prihvaćena, u BiH se inkluzija slabo provodi u praksi.
Socijalna interakcija
Džana Semanić-Hrvić, psihologinja i glavna edukatorica u Udruženju „Edukacija za sve“ (EDUS), smatra da svi statistički podaci o broju djece i osoba s autizmom mogu biti samo nagađanja.
- Mi nemamo podatke o otme koliko djece ima općenito, a kamoli djece s razvojnim odstupanjem. Statistički podaci mogu biti samo nagađanja. Roditelji se godinama bore s vjetrenjačama i ovim sistemom - ističe Hrvić.
Kako stručnjaci navode, autizam je razvojni poremećaj komunikacije i socijalne interakcije koji se javlja u ranom djetinjstvu i traje do kraja života. Psihologinja Hrvić navodi da u našoj državi, koliko god nadležni govorili o inkluziji i trudili se prikazati da su spremni za njeno uvođenje, svaki dan ispliva neki dokaz da se za to nije spremno.
Učiniti više
Ministar obrazovanja Zeničko-dobojskog kantona Spahija Kozlić za „Avaz“ je kazao da je inkluzija u potpunosti zanemarena u BiH.
- Potrebno je angažirati asistente u nastavi. Ali, ovo treba biti jedna od prioritetnih stvari ministarstava u BiH. Postoje zakoni koji reguliraju tu oblast, ali treba učiniti mnogo više - kazao je Kozlić.
Inkluzija znači pripadnost, pravu i punu pripadnost svakog ljudskog bića kao ravnopravnog člana svoje društvene zajednice i svjetske populacije.
U RS teško naći asistente
Članica Udruženja „Djeca svjetlosti“ iz Banje Luke i majka djeteta s autizmom Danijela Višnjić ističe da je u RS problem asistenta za rad s ovom djecom poprilično ustrojen, ali da ima mnogo drugih problema.
- U našim propisima sve je sjajno zamišljeno i rješenja su odlična, a u praksi se uvijek pojavljuje problem kada to treba primijeniti. Asistenti su slabo plaćeni i onda ih je vrlo teško naći - kazala je Višnjić.
