1. Kad ste prvi put ušli u operacionu salu kako je to izgledalo?

- To je bilo na četvrtoj godini studija Medicine, na Plastičnoj hirurgiji. Kao i sve u životu, kada prvi put radite osjećate se potpuno izgubljeno.  

2. Koliko je zahtjevan posao koji radite, koliko težak, a koliko odgovoran? Šta bi od toga prevagnulo? 

- Odgovornost prije svega. Pomislite samo koliko je godina učenja i doslovno treninga potrebno jednom hirurgu samo da napravi prvi rez na koži. U ovom poslu svaki dan nekome nanosite bol s ciljem da mu pomognete. To je filozofska dilema koja nas prati.

3. Da niste doktor, šta biste bili? 

- Vjerovatno inžinjer elektrotehnike. Planirao sam upisati Elektrotehnički fakultet. Problem je nastao kada sam završio Drugu gimnaziju, 1992. u ljeto, Elektrotehnika je bila u Lukavici i jednostavno nije bilo moguće upisati se. Eto, tako sam završio na Medicini.

4. Čega se najradije sjećate iz studentskih dana? 

- Upravo ratnog perioda. Neponovljivo drugarstvo. Pošto sam bio vojnik, kolegice s Fakulteta su obavljale sve administrativne poslove za mene. Redovno sam sa Stupa biciklom dolazio na predavanja i vježbe. Pješke zapucaš u pet ujutro da stigneš na predavanja.

5. Biste li se sada vratili na Medicinski fakultet? 

- Raditi i predavati znanje studentima su dvije potpuno odvojene stvari. Univerzitetski nastavnici su prije svega naučnici. Studentima i mlađim kolegama mogu predavati i mimo fakulteta. Sa nama u salu idu i učenici i studenti, svima su vrata otvorena.  

6. Kako gledate na broj da oko 400 ljekara godišnje ode iz BiH? 

- To je katastrofa. Narod nije svjestan koliki je to problem i, izgleda, niko političarima ne skreće pažnju na to. Svake godine bacimo 400 miliona KM. Odakle nam?

7. Šta uraditi da zadržimo doktore? 

- Ljudima treba dati šansu da rade. Struka nam je srozana vrlo nisko i trebat će dosta vremena i napornog rada da se to vrati.

8. Nije lako biti ljekar, ali ni pacijent. Jesu li pacijenti sigurni, s obzirom na stanje u zdravstvu? 

- Na to pitanje je teško odgovoriti. Vjerovatno se manje osjećaju sigurni nego ranije.

9. Koliko pacijent dobije za novac koji uplaćuje cijeli život od zdravstva? 

- Finansijer zdravstva treba odrediti referalne cijene za usluge i po principu da pacijentu pripada određena suma novca za određeni problem, dijagnozu.

10.  Pacijenti su izgubili povjerenje u ljekare, kako im ga vratiti, ko je kriv za to? 

- Tačno je da pacijenti gube povjerenje u ljekare, ali i ljekari gube povjerenje u svoje pacijente, narod koji liječe. Problemi se rješavaju na mjestu gdje se donose odluke, tada će se početi ispravljati anomalija.

- Dobro je ili loše onoliko koliko mi to želimo. Neće niko uzeti lopatu umjesto nas. Sami moramo pospremiti u svojoj kući.

12. Šta najviše zamjerate političarima? 

- To što se ponašaju kao biznismeni na svojoj poziciji. Bahatost. Ne može, a da političare ne zabrine kad vam subspecijalistički trenirani dječiji kardiohirurg napusti zemlju. Ne rastu ti ljudi na grani! Otiđite po čovjeka u Švedsku i dovedite ga nazad, to neka vam bude jedina zadaća u četiri godine mandata.

13. Da ste na vlasti jedan dan, šta biste promijenili? 

- Svu energiju bih potrošio da vidim gdje je ko otišao od mladih vani. Lično kontaktirao i napravio neki plan sa svakim ponaosob.

14. Koliko ljekar ima vremena za odmor? 

- Pošteno da kažem, vrlo malo. U prosjeku se radi oko 50 sati sedmično. Željni smo svojih porodica.

15. Šta Vas najbolje opušta?

- Boravak u porodičnom okruženju. Roditelji, supruga, djeca, prijatelji.

16. Koliko pratite fudbal, koji Vam je omiljeni tim? 

- Za Želju navijam, a Boga mi volim i Sarajevo. Ova dva tima trebala bi biti najbolji sportski prijatelji.

17. Biste se ikada odrekli bh. državljanstva? 

- Nadam se da neću doći u to iskušenje. Ne treba ljude osuđivati zbog toga. Nekima je uzimanje tuđeg državljanstva jedini način da riješe svoje probleme. Ako se neko odrekne bh. državljanstva, nije se odrekao Bosne.

18. Koje slike iz rata nećete zaboraviti? 

- Pitam se kako smo kao društvo dozvolili da heroji u bijelom postanu predmet sprdnje i potkusurivanja? Pogledajte gdje su i šta rade danas heroji u bijelom. Oni su veliki heroji tog vremena.

19. Je li teže liječiti djecu ili stare, na koje pacijente ste više osjetljivi? 

- Dvije potpuno različite stvari, ali je jasan odgovor. Djeca. Uprkos svim izazovima, nemate pojma kolika je nagrada kad vas mali pacijent zagrli i poljubi.

20. Kako se opuštate? 

- Čitanje dva do tri sata dnevno. Uglavnom je to stručna literatura, i dan-danas ponavljam stvari s fakulteta. To vam je kao sportista, morate trenirati svaki dan da biste mogli dati rezultat. Ta vrsta mentalnog treninga me opušta.