Korak za korakom, tiho i s Fatihom na usnama, učesnici "Marša mira" večeras su umarširali su u potočarsku dolinu bijelih nišana. Iza njih je više od stotinu prijeđenih kilometara od Nezuka do Potočara, a prvi put išlo se izvornom trasom preko Kameničkog brda i Ravnog Buljima, odnosno putem preko zloglasne Bukve.
- San preživjelih bio je da idemo tim putem i uspjeli smo. Od marta smo pripremali teren, a kiša nam je posljednjih dana pravila probleme. Ipak, odlučili smo ići tim putem koji je natopljen krvlju – izjavio je Munir Habibović, vođa "Marša mira".
U rejonu Bukve preživjeli učesnik kolone spasa Salih Mulalić prepričao je 11. juli 1995. godine, kada je samo na tom mjestu ubijeno više od hiljadu Srebreničana, a još toliko ih se predalo u ruke neprijatelja te su vrlo brzo pogubljeni u Sandićima i Kravici.
- Sjećanja neće izblijedjeti dok god sam živ, ali sam sve to doživio veoma emotivno. Kada sam došao na taj plato, predosjećao sam da će se nešto desiti, ali ono što je uslijedilo zaista nisam ni pomislio. Tog dana dobio sam informaciju da mi je poginuo brat na Ravnom Buljimu.
Vraćao sam se da vidim o čemu je riječ i sreo Ejuba Golića, koji je spasio mnoge živote i koji mi je rekao: „Vrati se. Ispred nas su živi, a iza nas su mrtvi.“ Uslijedila je vatra iz pješadijskog naoružanja. Svaki treći metak imao je svoj cilj, a u obruču u kojem smo bili mogli su se čuti samo krici i jauci.
Krvi je bilo na sve strane – ispričao je Salih Mulalić, koji je nakon višednevnog pješačenja uspio doći do slobodne teritorije.
