Delegat Kluba srpskog naroda u Parlamentu BiH i visoki funkcioner SDS-a Mladen Bosić u intervjuu za Vijesti.ba govori o tome da li je neformiranje vlasti čisto politikanstvo trenutka ili strateška igra sa nepredvidivim posljedicama.
Ukoliko stranke koje trenutno pregovaraju o konstituiranju Vijeća ministara BiH, postoji li druga varijanta? Da li će SDA i SNSD postići dogovor o aktivaciji MAP-a i kako je HDZ BiH odigrao mudrije? Kakva sudbina čeka izmjene Izbornog zakona BiH u novom mandatu? Bosić otvoreno priča i o stanju SDS-u, unutarstranačkim podjelama, predstojećoj Skupštini i predsjedničkim kandidatima, ali i saradnji sa SNSD-om.
Evropska komisija nedavno je predstavila mišljenje o zahtjevu za članstvo BiH u EU. Nije sasvim jasno da li je ono pozitivno ili ne. Kakav utisak ste Vi stekli? Kada sumirate ovaj dokument, kako biste ocijenili izrečene stavove i preporuke?
- Prema mom mišljenju, glavna poruka tog dokumenta je da BiH nije dobila pozitivno mišljenje da može ostvariti kandidatski status za EU. To mišljenje predstavlja lošu vijest za BiH. Mislim da je namjerno sročeno tako da to ne bude jasno rečeno, zbog osjećaja Evropske komisije da bi, ukoliko jasno kažu, to moglo imati unutrašnje posljedice na dodatno zaoštrenu situaciju u BiH, jer je svima jasno da je članstvo u EU jedina tačka o kojoj se sve političke stranke mogu složiti.
Suština stvari je u tome da je BiH i dalje u crvenoj zoni pristupanja EU. Mi smo ostali posljednji u redu i svrstavaju nas zajedno sa Kosovom.
Evropska komisija ukazala je i na potrebu što skorijeg formiranja vlasti. No, taj proces nije okončan. Više od osam mjeseci nakon općih izbora, Vijeće ministara BiH i Vlada FBiH su na čekanju. Ranije ste u razgovoru za Vijesti.ba upozorili na opasnost "modela iz 2010. godine". Kako prevazići ovu situaciju?
- Smatram da ovo može biti potencijalno izuzetno opasna situacija, jer postoji mnogo mogućih raspleta. S jedne strane, ovakva situacija odgovara strankama koje pregovaraju o formiranju vlasti sa stanovišta održavanja međusobnih političkih tenzija unutar BiH. Sve tri stranke, koje učestvuju u pregovorima, upravo na tim osnovama grade svoju politiku i zasnivaju podršku birača.
S druge strane, postoje mnogo opasnije stvari zbog neformiranja vlasti, koje mogu dovesti do nepredvidivih posljedica. Toga sam postao svjestan u Berlinu kroz razgovore s predstavnicima Bundestaga. U tim razgovorima, članovi njemačkog parlamenta su u nekoliko navrata kazali kako je očigledno da BiH ne može funkcionirati i da je došlo vrijeme za neki drugi Dejton, neku drugu strukturu BiH.
To je upravo ono što pojedini politički faktori u BiH drže kao svoju stratešku poziciju i strateški cilj. Čini mi se da to ima neke veze... Dodik, koji također ima ulogu u kreiranju takve situacije, zapravo ne vidi opasnosti koje stoje iza toga po RS. On praktično postaje dokaz da ovo ne može funkcionirati i postat će potencijalno opasni okidač za promjenu Dejtonskog sporazuma, što smatram izuzetno osjetljivom mogućnošću i otvaranjem Pandorine kutije, koja nas može vratiti mnogo unazad.
Postoji više aspekata neformiranja vlasti. Jedan je usko-politički, šibicarski, a drugi može imati izuzetno velike strateške posljedice po budućnost svih nas, ne samo u BiH nego i u regiona, u kojem su neriješena mnoga pitanja, poput Kosova. To je vrlo opasna situacija.
Ukoliko SNSD, SDA i HDZ BiH uskoro ne postignu dogovor o formiranju izvršne vlasti, podržavate ideju da su moguće i druge varijante koje će pokušati osigurati većinu u Predstavničkom domu BiH za imenovanje novog saziva Vijeća ministara BiH?
- Smatram da je potrebno uraditi sve da se na legalan i legitiman način formira nova vlast. Dodik i SNSD stalno ponavljaju da pregovore vrše legitimni predstavnici naroda, te da je sadašnja konstrukcija vlasti na nivou BiH, u kojoj su SDS i PDP, nelegitimna i da bi razgovori mimo SNSD-a bili nelegitimni i neprihvatljivi za RS.
Dodik očigledno ima amneziju oko tih stvari, jer upravo je SNSD sa dva poslanika 1998. godine formirao vlast, a on postao premijer RS u Skupštini koja broji 83 poslanika. Dodik je zaboravio i da je sasvim legitimno učestvovao u vlasti Alijanse od 2001. godine, kada je SDS imao najveći broj poslanika, ali je bio izbačen iz vlasti na nivou BiH u kojoj su SNSD i PDP.
Legalnosti i legitimitet bilo kojeg drugog rješenja su neupitni. Smatram da treba razmotriti sve mogućnosti, odvagati sve posljedice i što je moguće prije formirati vlast.
Nameću se pitanja funkcioniranja Parlamenta BiH, s obzirom na to da je, mimo izbornih rezultata, raznim igrama SNSD pribavio četiri delegata u Domu naroda BiH i na taj način omogućio alat potencijalnog blokiranja donošenja odluka Parlamenta BiH. No, formiranje Vijeća ministara postavljeno je tako da je potrebna parlamentarna većina isključivo u Predstavničkom domu, bez odluke Doma naroda.
Ipak, smatram da bi najlakše rješenje bilo da stranke koje trenutno pregovaraju o formiranju vlasti shvate ozbiljnost i da urade ono za što su ih građani birali, a to nije bojkotiranje institucija i kočenje života, već predstavljanje interesa građana na najbolji način.
Usvajanje ANP-a za aktivaciju MAP-a uvjet je SDA za formiranje Vijeća ministara BiH, što je SNSD-u neprihvatljivo. Kako izaći iz začaranog kruga? Hoće li neko morati odustati od svojih zahtjeva?
- Prije svega, ne mogu procijeniti da li je formiranje vlasti čisto politikanstvo trenutka ili je to strateška igra o kojoj sam prethodno govorio. Od toga zavisi i kako će napredovati dalje.
Mišljenja sam da je SDA napravila grešku što je postavila takav uvjet, jer će se sada vrlo teško povući iz takvog stava. Istovremeno, Dodik će vrlo teško moći pristati, odnosno prihvatiti taj stav. Očigledno da je na djelu psihološka igra pokazivanja mišića, ko je veći zaštitnik svog naroda i ko je nepopustljiviji. Stvari su u ovom trenutku zakovane. Da li postoji neki izlaz, to je u glavama onih koji vode pregovore - SNSD i SDA.
Moram napomenuti da je s treće strane HDZ BiH mudrije odigrao, te da se blokadom formiranja Vlade FBiH na neki način sklonio sa prostora kritike javnosti. U suštini, smatram da HDZ, ako nema veću zaslugu za postojeće stanje, onda sigurno ima istu kao SNSD i SDA koji su na liniji fronta.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović insistira na izmjenama izbornog zakonodavstva prije formiranja entitetske Vlade. S Vaše tačke gledišta, kakva sudbina čeka Izborni zakon BiH u naredne četiri godine?
- Uvjet koji je postavio HDZ BiH ide u prilog namjeri blokiranja institucija na duži period, jer nema promjene Izbornog zakona BiH bez funkcioniranja Parlamenta BiH, koji treba razmatrati i usvojiti izmjene. Činjenica je da iza svega ovoga ne stoji ozbiljna namjera da se razgovorom i kompromisom dođe do izmjena Izbornog zakona.
Različite političke stranke, doduše, iz različitih razloga, smatraju da je potrebno promijeniti Izborni zakon BiH, ali način na koji je to postavljeno kao uvjet jasno govori da iza toga možda stoje strateški ciljevi. Strateški ciljevi HDZ-a nisu skriveni i oni znače prekompoziciju dejtonskog uređenja BiH, odnosno rješavanje hrvatskog pitanja u okviru ove zemlje.
Kako gledate na stanje u SDS-u uoči Skupštine koja će biti održana sredinom juna? U javnosti se spominju četiri predsjednička kandidata - Vukota Govedarica, Mirko Šarović, Milan Miličević i Mićo Mićić. Šta bi za budućnost SDS-a bila najbolja odluka? Nezahvalno je pitati Vas kog kandidata podržavate, jer pretpostavljam da ne želite nikoga favorizirati.
- U ovakvoj situaciji smatram da je neophodno što prije stabilizirati SDS, jer bi on mogao biti pozitivan faktor, odnosno neko ko može ukazati i dati doprinos rješavanju problema koji su evidentni. Sama situacija koja vodi daljnjem zaoštravanju, odnosno uništavanju bilo kakve opozicije ili drugog mišljenja, potencijalno je opasna za sve.
Politički prostor za SDS postoji. Ukoliko izborni ciklus u stranci prođe na dobar način, SDS bi imao temelje da napravi dobar rezultat u budućnosti. Svima će biti jasno da je politika isključivosti neodrživa i nanosi štetu srpskom narodu.
Pod dobrim rješenjem smatram da je potrebno izbjeći unutarstranačku bitku za predsjednika SDS-a. Svi kandidati, kao i svi članovi stranke, svjesni su da je stranka iscrpljena, te da bi bitka i podjele oko toga ko će biti predsjednik dodatno umanjile šanse SDS-a da se vrati na veliku scenu.
Zato je velika odgovornost na predloženim kandidatima, mada koliko mi je poznato još nisu formalno predloženi prema Statutu stranke, da međusobno postignu dogovor i konsenzus, te da se na Skupštinu stranke ide sa jednim kandidatom, kao jasnom porukom da SDS okreće list od unutarstranačkih prepucavanja i borbi, čime se bavi dugo vremena, ka borbi za svoje političke ideje, promjenu društvenih odnosa i bolje sutra za ljude koji odluče da ostanu živjeti ovdje, jer će to biti glavna bitka - kako ovdje stvoriti perspektivu da je moguće normalno živjeti i da ne morate ići u inozemstvo u potrazi za hljebom.
Je li moguće u sadašnjim okolnostima da SDS na Skupštinu izađe s jednim predsjedničkim kandidatom? To Vas pitam zbog činjenice da mnogi stranački zvaničnici otvoreno i javno lobiraju i favoriziraju jednog, drugog, trećeg ili četvrtog kandidata.
- Mislim da je moguće. Smatram da oni koji govore da to nije moguće i da je potrebno više kandidata, možda čak priželjkuju daljnje obračune unutar stranke i njeno daljnje dijeljenje. E to je ono što je opasno i što bi želio i Dodik i ostali protivnici SDS-a da se desi, te što su oni uspješno artikulirali u prethodnom periodu. Naime, stranka se, umjesto politikom, bavila sama sobom i odnosima između svojih funkcionera.
Zato će biti veliki pritisak na one koji odluče da se bore za poziciju u stranci po cijenu njenog opstanka. Vjerujem da bi pritisak iz same stranke mogao da dovede do toga da na kraju ipak imamo jednog kandidata. Namjerno ne govorim koga bih preferirao kako ne bih dolijevao ulje na vatru, ali sam spreman da na takav način predloženog kandidata podržim kako na izborima tako i u budućem radu.
Najveći jaz u SDS-u, prije izbora i u postizbognom periodu, stvoren je na pitanju treba li stranka sarađivati sa SNSD-om ili ne. Šta očekujete nakon Skupštine SDS-a? U kojem pravcu će stranka krenuti?
- Sve što se dešavalo u proteklom periodu, počev od afere "dva papka", te mnogobrojnih kupovina i prodaje poslaničkih mandata, neregularnosti izbora i slično, upućuje na situaciju da je u SDS-u zaista bilo ljudi koji su radili za suprotnu stranu. Bojim se da ih još ima.
No, uvjeren sam da će SDS shvatiti šta je njegova politička funkcija. Politička funkcija SDS-a nikako ne može biti da podržava i prati politiku SNSD-a, pogotovo što je očigledno da je ta politika usmjerena prije svega na bogaćenje izuzetno malog broja ljudi, koji je koncentriran oko vrha SNSD-a, ali i na nedemokratski sistem, koji sigurno nije nešto što bi SDS, kao demokratska struktura, mogao podržati.
Postoji opasnost od zavođenja od pojedinaca SDS-a da idu na tračnice SNSD-a, ali nadam se da će te dileme sahraniti predstojeća Skupština SDS-a i onaj ko bude izabran za predsjednika stranke. Za stranku postoji velika opasnost da, ukoliko krene tim putem, postane minorna stranka i dio prošlosti, a ne dio budućnosti.