Povodom upita novinarke "Dnevnog avaza" iz sjedišta NATO-a u Briselu stigao je odgovor na sve češće izjave dužnosnika SNSD-a, posebno Milorada Dodika, predsjednika Predsjedništva BiH, da neće podržati usvajanje Godišnjeg nacionalnog programa i zagovarati suradnju NATO-a kroz IPAP program.

- Bosna i Hercegovina je zatražila da se pridruži Akcijskom planu za članstvo u 2009. i 2010. godini. Na sastanku u Talinu 2010. godine, ministri vanjskih poslova NATO-a prihvatili su taj zahtjev i složili se ponuditi MAP zemlji. Na istom su sastanku ministri vanjskih poslova uskratili praktično sredstvo - Godišnji nacionalni program - kroz koji se provodi MAP.

U cilju jačanja potpore Bosni i Hercegovini, ministri vanjskih poslova NATO-a izrazili su spremnost da prihvate podnošenje prvog godišnjeg nacionalnog programa zemlje (ANP) u decembru 2018. godine.

ANP je nacionalno razvijen i nacionalni je dokument koji omogućuje NATO-u pružiti dublju i usmjereniju potporu reformama u područjima kao što su obrambene sposobnosti, regionalna sigurnost, spremnost na katastrofe i odaziv, te interoperabilnost oružanih snaga.

Sada je na Bosni i Hercegovini da odluči hoće li prihvatiti ovu ponudu za podnošenje ANP-a. NATO u potpunosti poštuje suverenitet i neovisnost Bosne i Hercegovine. NATO ne prisiljava nikoga na suradnju, a naši partnerski programi prilagođeni su potrebama i zahtjevima svakog pojedinog partnera.

Godišnji nacionalni program (ANP) je dokument usmjeren na sveobuhvatne demokratske, sigurnosne i obrambene reforme, koje svake godine razvija zemlja partner u dogovoru s NATO-om. ANP je dokument u državnom vlasništvu. Godišnju procjenu napretka u reformama provode osoblje NATO-a, dogovoreno od strane 29 saveznika NATO-a, i razgovaraju s dotičnim partnerom. Godišnji nacionalni planovi obuhvaćaju političke, ekonomske, obrambene, resursne, sigurnosne i pravne aspekte - stoji u odgovoru zvaničnika NATO-a.

Na pitanje kakve su razlike između MAP-a i IPAP-a i odgovorili su:

- Akcijski plan za članstvo (MAP) je NATO-ov program savjetovanja, pomoći i praktične pomoći prilagođen individualnim potrebama zemalja koje se žele pridružiti Savezu. Sudjelovanje u MAP-u ne prejudicira nikakvu odluku Saveza o budućem članstvu. 

Što se tiče svih odluka NATO-a, Sjevernoatlantsko vijeće donosi sve odluke o novim članovima na temelju konsenzusa. MAP proces osigurava usredotočen i iskren mehanizam povratnih informacija o napretku zemalja kandidata u njihovim programima. To uključuje i političke i tehničke savjete i podršku u reformskim naporima, kao i godišnje sastanke između svih članica NATO-a i zemlje kandidata na razini Sjevernoatlantskog vijeća radi procjene napretka. Tijekom cijele godine, sastanci i radionice s civilnim i vojnim stručnjacima NATO-a omogućuju raspravu o širokom rasponu pitanja.

Individualni partnerski akcijski planovi (IPAP-ovi) otvoreni su za zemlje koje imaju političku volju i sposobnost za produbljivanje odnosa s NATO-om, bez navedenog cilja da postanu članovi organizacije. IPAP-ovi su osmišljeni tako da objedine sve različite mehanizme suradnje kroz koje zemlja partner stupa u interakciju sa Savezom, čime se fokus aktivnosti usmjerava na bolju podršku njihovim domaćim reformskim naporima.

IPAP bi trebao jasno odrediti ciljeve saradnje i prioritete reforme pojedinačne zemlje partnera i osigurati da različiti mehanizmi koji se koriste direktno odgovaraju tim prioritetima. To je partnerski alat koji omogućuje NATO-u pružanje usredotočenih savjetovanja o obrani i sigurnosti vezanih za zemlju i, kada je to prikladno, većih političkih i institucionalnih reformi.

Intenzivirani politički dijalog o relevantnim pitanjima može biti sastavni dio IPAP procesa. Nadalje, IPAP-ovi također olakšavaju koordinaciju bilateralne pomoći koju pružaju pojedini saveznici i partnerske zemlje, kao i koordiniranje napora s drugim relevantnim međunarodnim institucijama. Obuhvaćeni ciljevi spadaju u opće kategorije političkih i sigurnosnih pitanja; obrambena, sigurnosna i vojna pitanja; javne informacije; znanost i okoliš; planiranje za slučaj civilnih vanrednih stanja; te administrativna, zaštitna i resursna pitanja.

NATO i brojne partnerske zemlje dogovorili su IPAP-ove (od kojih su neki kasnije imali ANP-ove ili se pridružuju NATO-u): Gruzija, Azerbejdžan, Armenija, Kazahstan, Moldavija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Srbija - stoji u pojašnjenju.