Vrijeme tehnologije uzrokovalo je nestanak brojnih zanata, a opstale su rijetke zanatlije, dok se mladi rijetko kroz školovanje odlučuju izučavati neke od ponuđenih zanatskih djelatnosti. I zbog pobrojanih razloga još je interesantnija priča Visočanina Adnana Užičanina, koji se prvo iz hobija, a kasnije ozbiljno, posvetio kovačkom zanatu, o kojem, kako nam je ispričao, skoro da ništa nije znao.

Privlači turiste

- Oduvijek me interesovao alat, obrada i mogućnost da od komada beskorisnog željeza napravite nešto korisno. Rahmetli otac imao je radionicu, ali zbog obzira prema komšiluku i ljudima oko sebe, jer je kovački zanat bučan, rijetko je u radionici nešto radio i kovao. Njegov alat i oprema bili su nešto od čega sam počeo, a već tri godine imam i svoj obrt – priča Adnan.

Radionica se nalazi u centru Visokog, a zvuk kovanja često privuče goste, koji uđu i posmatraju Adnanovo stvaralaštvo. Finansijske koristi skoro da nema, tako da je zanat još samo hobi, ali Adnan se nada da će obrt zaživjeti, a predmeti koje proizvodi naći mjesto do kupaca.

- Uglavnom je u pitanju obrada metala, ali kombinujem i s drugim materijalima poput drveta, stakla, keramike… Tu su suveniri vezani uz historiju Bosne koji privuku turiste, ali i brojne ideje koje izađu iz moje glave. Potkovice, zvekiri, metalne piramide, ali i razne vrste rasvjetnih predmeta, stolice, stolovi, kao i lutke za izlog, dio su bogate ponude koju za sada imam – pojašnjava Užičanin.

Mnogo truda

Sve što nastane u njegovoj radionici je unikatno, pa je tako i za izradu određenih predmeta potrebno mnogo truda, vremena i materijala.

Bavi se i restauracijom

- Imam nekih narudžbi, neki predmeti izašli su i van granica naše zemlje, a osim izrade, bavim se i restauracijom predmeta, pa je bilo primjera kada su mi ljudi donosili stare sablje, koje sam vraćao u njihov nekadašnji, izvorni oblik – pojašnjava nam ovaj kovač Užičanin.