Radnici u Federaciji BiH nikad nisu bili u goroj situaciji. Novim Zakonom o radu njihova su prava uveliko poništena. Prvi maj dočekuju s minimalnim primanjima, bez kolektivnog ugovora, država ih ne štiti, ostavljeni su na milost i nemilost poslodavcima. 

Istražili smo koliko je uposlenih u metalskoj i tekstilnoj industriji, građevinarstvu, prije rata i danas, kakav je njihov položaj u odnosu na zaposlene u saobraćaju, te Sindikatu „Hrvatskih telekomunikacija“ Mostar.

Loši uvjeti

Sindikat metalaca FBiH broji 13.500 članova. Prije rata, u BiH je u metalskoj industriji radilo 225.000 radnika. Prosječna plaća metalaca u BiH, prema posljednjim statistikama, iznosi 914 maraka.

- Ali, prosječna neto plaća u industriji je oko 580 maraka. To je manje od trećine potrošačke korpe za četveročlanu porodicu, koja iznosi 2.019,80 KM. Veći je problem da oko 100.000 radnika, uglavnom uposlenih u malim i srednjim privatnim preduzećima, prima zakonski nižu plaću koja je do juna 2016. godine iznosila 361 KM, a nakon stupanja Općeg kolektivnog ugovora na snagu je 406 maraka. Uprkos porastu najnižih plaća za 12,7 posto, ni četiri takve plaće nisu dovoljne za podmirenje osnovnih troškova četveročlane porodice - kazao je za „Avaz“ predsjednik ove sindikalne organizacije Bajro Melez.

Smatra da je davno bilo vrijeme za radnički bunt.

- Javna potrošnja ogroman je teret za industrijski sektor, koji je prinuđen plaćati visoke fiskalne namete kako bi se napunili budžet i vanbudžetski fondovi. To je jedan od glavnih razloga zašto je socioekonomski položaj velikog broja radnika u industrijskom sektoru u BiH i danas, 24 godine nakon završetka rata, ispod zadovoljavajućeg – kaže Melez.

U dosta gorem položaju su radnici tekstila, kože, obuće i gume. Ovaj sindikat brojao je prije agresije oko 100.000 članova, danas ih je manje od 3.000. Mjesečne plaće u prosjeku su između 400 i 500 KM.

- Uvjeti rada dosta su gori nego prije 30 godina. Na nogama su po osam-devet sati, rade za niske plaće. Davno smo trebali u štrajk, tražiti svoja prava - kazao je za „Avaz“ Ramiz Omanović, predsjednik ovog sindikata.

U Sindikatu saobraćaja i veza BiH ima oko 2.500 članova. Poslije rata bilo ih je tri puta više.

- Plaće su rasle u posljednjih pet godina, ali ne više od pet posto. Uvjeti u kojima rade naši članovi bolji su nego prije petnaestak godina, ali su i dalje daleko od evropskih. Za 1. maj poručujemo vlastima i poslodavcima: Povećajte plaće radnicima, poboljšajte uvjete rada, jer bez toga, velike su prilike da ostanete bez radnika. A bez radnika nema ni vlasti ni poslodavaca - kazali su za „Avaz“ iz ovog sindikata.

Umanjene plaće

Ponajbolji uvjeti su u Sindikatu „Hrvatskih telekomunikacija“ Mostar, koji broji 900 članova, a ima 1.400 uposlenih. Prosječna plaća je oko 1.400 KM.

- Osim solidne, ali redovne plaće, uvjeti rada daleko su od idealnih, ne poštuju se zaštita na radu, nema uredno plaćenih prekovremenih. U državi u kakvoj živimo uvijek je vrijeme za radnički bunt - naveli su iz ovog sindikata.

Mahir Semić, predsjednik Sindikata građevinarstva i industrije građevinskog materijala BiH, kaže da plaće nisu dovoljne za svakodnevne životne troškove.

- Visina plaće kreće se u okvirima zakonskih propisa, ali u većem dijelu podružnica nisu dovoljne za potrošačku korpu. Rast plaća u podružnicama zavisi od rezultata rada i krajem godine uprave se dogovaraju sa sindikatom o povećanju pa u pojedinim podružnicama ima i 13. plaća – istakao je Semić.