Udruženje „Reis Mehmed Džemaludin ef. Čaušević“ iz Bosanske Krupe i Arhiv Unsko-sanskog kantona iz Bihaća od zaborava žele sačuvati lik i djelo, zaostavštinu reisa Mehmeda Džemaludina ef. Čauševića, vjerskog poglavara Bošnjaka u Kraljevini SHS, kasnije Jugoslaviji.

Dok je studirao u Turskoj, reis Čaušević se bavio raznim poslovima, a posebno novinarstvom. Upućivan je na Bliski istok i Jordan, Siriju i Egipat, odakle je izvještavao za turske časopise o životu, radu i djelovanju muslimana na tim područjima. No, nije zaboravljao svoj zavičaj, pa se 1903. godine konačno vratio u BiH i počeo raditi u Visokoj šerijatskoj školi u Sarajevu. Tu je najprije predavao arapski jezik, a zatim i šerijatsko pravo. No, ostat će upamćen zbog značajnih reformi u dotadašnjem načinu shvatanja života i običajima muslimana ovih prostora.

Tokom boravka i rada u Sarajevu uključuje se u vjerski život i dolazi do određenih saznanja da neke vjerske stvari treba mijenjati, ponajprije sistem držanja hutbi na arapskom i turskom jeziku. Zatim da su mektebi, gdje se vrši izobrazba djece i mladih, u takvom stanju da ne zadovoljavaju savremene potrebe. Smatrao je kako su reforme u vjerskom obrazovnom sistemu neophodne. Stanovništvo je bilo nepismeno, a reis Čaušević je smatrao da treba prilagoditi arapsko pismo našem jeziku, napravio je „arebicu“ kako bi naši ljudi mogli pisati i čitati na bosanskom jeziku, te dobiti osnovu za daljnje obrazovanje.

Tri vladara

Za reisa je imenovan 1914. godine, a imenovanje su mu potvrdili i austrougarski car Ferdinand i Porta. Priznali su ga i jedan i drugi car, ne samo za vjerskog poglavara muslimana u BiH već i na onom dijelu Balkana u kojem je još bila uprava Osmanskog carstva.

Koliko je reis Čaušević bio ispred svog vremena svjedoči i činjenica da se zalagao da žene i ženska djeca trebaju biti potpuno ravnopravni s muškarcima kada su u pitanju obrazovanje, rad i druge slobode koje su bile zagarantirane muškarcima. I tu je nailazio na otpor, protiv njega je bila većina koja je smatrala da žene ne treba uvlačiti u društveni život, mijenjati običaje u narodu. No, s obzirom na to da je u toku Prvog svjetskog rata  poginuo veliki broj Bošnjaka, a značajan broj porodica ostao bez glave kuće, reis Čaušević je dozvolio ženama da skinu feredže i krenu na posao. Neko je, smatrao je, morao izdržavati porodice.

Sačuvan od zaborava

Formiranjem Kraljevine SHS i Jugoslavije nastavio je s djelovanjem, a priznao ga je i treći vladar, kralj Petar.

Nijaz Tatarević je predsjednik Upravnog odbora i jedan od osnivača Udruženja „Reis Mehmed Džemaludin Čaušević“. Priznaje nam da je o reisu Čauševiću znao mnogo. Slučaj je htio da je bio zaposlen u firmi u Bosanskoj Krupi čije se sjedište nalazi u ulici koja nosi ime po reisu – reformatoru.

- Tako sam počeo da se interesiram, čitao sam sve što sam mogao naći, biografiju, knjige. To me je zbližilo s ovim krajiškim i bošnjačkim velikanom. Shvatio sam koliko su bile napredne njegove ideje, koliko važne. Tako sam došao na ideju da osnujemo udruženje, okupio sam svoje Krupljane. Poslije je sve bilo lakše – kaže Tatarević.

Zahvaljujući djelu koje je reis Čaušević ostavio za sobom, nije bilo teško organizirati manifestacije, ideje su preticale jedna drugu.

- Spomen-soba izgrađena u Arapuši, u čast sjećanja na reisa Čauševića, kruna je svih naših nastojanja. Imali smo samo jedan cilj, da njegovo ime zauvijek sačuvamo od zaborava. Šest godina je prošlo od ideje do završetka sobe, građani su skupljali sredstva, potrošeno je oko 200.000 KM, prezadovoljni smo. Dobili smo jedan grandiozan objekt, onakav kakav zaslužuje reis Mehmed Džemaludin Čaušević. Tako smo ga vratili iz sjećanja u svakodnevicu – ističe Tatarević.

Argumenti, život i autoritet

Svjedoci vremena isticali su da će Čauševića pamtiti i po tome što nije mrzio ni svoje najveće protivnike, a bilo ih je i previše oko njega.

S druge stane, zanimljivo je da, iako na visokoj funkciji, nije bio član bošnjačke političke elite, niti bilo koje tadašnje političke partije.

- Imao je sposobnost da realistički percipira tadašnje društveno političke prilike, bio je vođen idejom da Bošnjaci ne smiju biti objekt, već subjekt, i da na tome treba temeljiti bošnjačku poziciju – zapisali su svjedoci.

Za svoje stavove se borio argumentima, jasnom riječju, svojim životom i autoritetom.      

Apel vjernicima nakon Sarajevskog atentata

Jedno od prvih važnijih političkih aktiviranja Džemaludina Čauševića je bilo nepunu godinu nakon ustoličenja na funkciju reisa, a nakon Sarajevskog atentata 1914. godine.

Reis Čaušević je tada uputio apel vjernicima o ponašanju u novonastalim političkim prilikama.

Osim što je bio gorljivi reformatorski govornik, predavač u renomiranim sarajevskim školama, član Ulema-medžlisa i reisu-l-ulema, Čaušević je bio pokretač i osnivač vjerskih staleških udruženja, časopisa i listova, njihov urednik i rado čitan saradnik te autor brojnih značajnih tekstova.