Još uvijek nema zvaničnih reakcija ni iz Ministarstva vanjskih poslova niti iz Vlade Srbije na autorski tekst ambasadora Srbije u Portugalu Olivera Antića, koji je u lisabonskom dnevnom listu Publiko, između ostalog, negirao genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, piše Radio Slobodna Evropa.
Ovaj tekst nalazi se na zvaničnoj internet stranici Ambasade Srbije u Portugalu. Radio Slobodna Evropa zatražio je komentar o ovom slučaju od Ministarstva vanjskih poslova, ali do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor. Takođe, sporni tekst ni u četvrtak 14. februara nije povučen sa zvanične internet stranice Ambasade Srbije u Lisabonu, odnosno Ministarstva vanjskih poslova.
Odsustvo reakcije Vlade i resornog ministarstva ne iznenađuje Nemanju Stjepanovića, novinara i istraživača ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije. Riječ "genocid" u Srbiji je, kaže naš sagovornik, zabranjena.
"Svi najviši zvaničnici Srbije - ne samo ove vlasti - godinama unazad negiraju da je u Srebrenici počinjen genocid. Pred sudovima Srbije je vođeno nekoliko postupaka za srebreničke zločine. Nigdje nije kvalificiran taj zločin kao genocid. Tako da ambasador Antić zapravo govori ono što je državna politika, s tim da je on tu napakovao još neke 'kreativne' analize, pa to zvuči još agresivnije nego bi najviši državni predstavnici voljeli", kaže Stjepanović u intervjuu nedjelje Radija Slobodna Evropa.
U tekstu pod naslovom "Genocid u Srebrenici", koji je objavljen 5. februara, Antić piše da je srpska vojska po zauzimanju Srebrenice osigurala autobuse za evakuaciju 17.000 žene, djece i staraca na muslimansku teritoriju, te dodaje da su mnogi od njih "odlučili da odu u Srbiji", gdje i danas "žive potpuno bezbjedno".
O masovnoj likvidaciji muslimanskih muškaraca u Srebrenici i okolini, Antić, pak piše:
"Pri tome se mora imati u vidu da su ti isti zarobljeni muslimanski vojnici prije osvajanja Srebrenice ubili 2.500 Srba u selima oko Srebrenice i to djecu, žene, starce, invalide, čak i stoku i pse! (...) To je bio pravi genocid, a streljanje ratnih zarobljenika svakako je ratni zločin, ali motiviran osvetom? Genocid iz osvete ili na mah jednostavno ne postoji", piše Antić i dodaje da je utvrđeno da je granatiranje pijace Markale tokom opsade Sarajeva došlo sa muslimanske strane, te da je utvrđeno da je masakr nad Albancima u Račku na Kosovu 1999. godine "takođe bio lažan".
Antićevo pisanje osuđuju u opozicionoj Demokratskoj stranci. Aleksandra Jerkov, poslanica demokrata i članica skupštinskog Odbora za vanjske poslove, podsjeća da Srbija prihvata Međunarodni sud pravde koji je 2007. godine donio presudu da je Srbija odgovorna što nije spriječila srebrenički genocid, niti je kaznila počinioce.
"Mislim da je skandalozno što Oliver Antić, ne samo da negira genocid u Srebrenici, već ga i opravdava. On opravdava sve što se tamo desilo, tražeći opravdanja i razloge zbog čega se desio najmasovniji zločin na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata. Civilizacijski je čin pognuti glavu pred žrtvama tog zločina, a ne tražiti opravdanja zbog čega je do njega došlo", kaže Jerkov i dodaje da ne očekuje da se o ovom pitanju izjasni Odbor za vanjske poslove, jer vladajuća većina ignorira sve rasprave koje inicira opozicija.
A kakve su reakcije portugalske javnosti? Dejan Tiago Stanković, pisac koji živi i radi na relaciji Beograd - Lisabon, kaže da su argumenti koje poteže Oliver Antić prosječnom građaninu Portugala nerazumljivi.
"Ja sam imao reakcije portugalskih prijatelja i oni su me pitali: je li moguće da neko priča o humanom tretmanu u slučaju kad je umrlo 8.000 ljudi? Zar je moguće da se neko bavi pitanjem da li je bilo 5.000 ili 8.000 mrtvih ljudi i da li je to u stvari isprovocirano, da li je to ljudska osveta kao čin? Portugalcima, koji su iskonski vjernici, osveta nije prihvatljiva. Govoriti sada o osveti je potpuno prahistorijski ovdje. A, naš ambasador osvetu postavlja kao razlog, kao opravdanje", poentira Dejan Tiago Stanković.
Prema optužnicama Haškog tribunala, vojnici pod komandom generala Ratka Mladića su od 11. do 19. jula 1995. organizirano i sistematski ubili oko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Skupština Srbije usvojila je 2010. Deklaraciju kojom se osuđuje zločin nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice, ali bez pominjanja riječi genocid.
Podsjetimo, premijerka Srbije Ana Brnabić je novembra 2018. godine, u intervjuu za DW izjavila da je u Srebrenici jula 1995. počinjen "strašan masakr", ali da to nije bio genocid.
Haški tribunal je, međutim, upravo za genocid u Srebrenici prvostepeno osudio tadašnje vođe bosanskih Srba - ratnog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića. Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora, a Ratko Mladić na doživotni zatvor.
