Grozdana Marković je najstarija mještanka semberskog sela Međaši i,

uprkos poodmaklim godinama, još dobro vidi i čuje. Baka Grozdana rođena je u semberskom selu Amajlije prije 92 godine i kaže da niko iz njene familije ne pamti ovako dugovječnog pretka.

Umro joj sin

Živi sama, ali ima pomoć žene koja joj priprema hranu i redovno je svakodnevno posjećuje.

- Imam dvije kćerke, Dragosavu i Jelenu, koje trenutno žive u Njemačkoj, u Kelnu i Braunšvajgu. Jedan moj zet, Oleg, je Nijemac. Za njega je udata mlađa kćerka Jelena. Nema čovjeka, ovdje u selu, da je dobar kao on. Kao da se rodio u Semberiji. Pripremi mi drva za zimu. Izuzetno je vrijedan i dobar. Imam sedmero unučadi i sedmero praunučadi. Jedan moj praunuk već ima 20 godina. Sin mi je umro prošle godine u 70. godini – priča Grozdana.

Zdravlje je, kaže, još dobro služi. Još je bistrog uma, razborito i trezveno razmišlja i priča o svom životu.

- Vatru u kući održavam. Sjedim i vezem. Sve što je muško čeljade na selu radilo, dok sam bila mlađa, radila sam i ja. Kosila sam, kopala, ograđivala ogradu, krčila, sve moguće poslove sam obavljala. Gledala sam da djecu othranim, da ih izvedem na pravi put – govori Grozdana.

Okopavala kukuruz

Dodaje da nema njive u Međašima na kojoj nije okopavala kukuruz dok je bila mlađa. Kaže da je vez smiruje, pomaže joj da odagna ružne misli od sebe.

- Kada sam najbolesnija i najnervoznija, mene vez smiruje i liječi – ističe ova 92-godišnjakinja.

Sve što je izvezla poklonila je djeci, rođacima i prijateljima. Neki njeni ručni radovi stigli su do Njemačke i Australije. Nekada je baka Grozdana tkala i na razboju. Sada su, kaže, neka druga vremena i drugi običaji. Ona se, uprkos godinama, ne predaje.

Poštuju je u selu i posjećuju

- Bilo nas je sedmero braće i sestara u porodici Milinković u Amajlijama. Imam još samo živu jednu sestru u Beogradu. Puno sam se napatila kroz život, puno radila i mučila se. Pomagala sam drugim ženama u selu, tako da i one sada mene poštuju i posjećuju – dodaje Grozdana.