Politički predstavnici hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini godinama već ponavljaju kako Hrvati u BiH nisu jednakopravni s Bošnjacima i Srbima. Ako je tako, onda bi im se moglo spočitati da su totalno nesposobni političari, jer, eto, godinama već ne uspijevaju osigurati jednakopravnost narodu koji predstavljaju.
Naravno, ne stoji ni jedno ni drugo: niti su politički predstavnici Hrvata u BiH nesposobni političari, niti su Hrvati u našoj domovini nejednakopravni. I to, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog činjenice da su konstitutivan narod u BiH jednako kao što su i Bošnjaci i Srbi. I tu činjenicu posebno ističe svaki iole važan politički predstavnik Hrvata u BiH.
Poredati stvari kako zdrav razum nalaže
Međutim, jesu li hrvatski politički predstavnici u BiH oduvijek ovako silno voljeli princip konstitutivnosti naroda koji im je danas nemjerljivo važan? E, da bi se na ovo pitanje posve argumentirano odgovorilo, valja se vratiti unatrag čitava dva desetljeća i stvari poredati kako Bog zapovijeda i zdrav razum nalaže.
Naime, 4. jula 2000. godine tadašnji predsjednik Ustavnoga suda BiH, rahmetli dr. Kasim Begić javnost je izvijestio da je državni Ustavni sud donio Odluku o konstitutivnosti naroda. Tom odlukom ispravljena je nepravda koja je stajala u entitetskim ustavnopravnim okvirima po kojima su Bošnjaci i Hrvati bili konstitutivni u Federaciji BiH, a Srbi na prostoru Republike Srpske. Dakle, Ustavni sud je svojom odlukom osigurao konstitutivnost i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima na cijelom teritoriju države Bosne i Hercegovine.
Jednako kao i danas, i te 2000. godine Ustavni sud Bosne i Hercegovine je imao devet sudija: po dvojicu iz reda sva tri naroda, te trojicu sudija stranaca. Odluka o konstitutivnosti naroda izglasana je sa pet glasova „za“ i četiri glasa „protiv“ principa konstitutivnosti „svih svuda“. Zašto je važan omjer glasanja prilikom donošenja Odluke o konstitutivnosti naroda?
Promatrano u kontekstu, uvjetno kazano, aktualnoga hrvatskoga pitanja u BiH, ovaj je omjer itekako važan. Naime, tadašnja dvojica sudija iz reda hrvatskoga naroda glasala su „protiv“ principa konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom teritoriju države Bosne i Hercegovine. Bile su to sudije Mirko Zovko i Zvonko Miljko.
Pitao ih jeste, ali odgovor nije dobio
Ima li iko toliko naivan da povjeruje kako su sudije Zovko i Miljko glasali „protiv“ principa konstitutivnosti naroda po svom slobodnom uvjerenju i pravnoj pameti ili su, pak, bili pod budnim okom i silnim pritiskom tadašnjih političkih predstavnika hrvatskoga naroda u BiH. Bez trunke šanse na pogrešku, mirno se može konstatirati da su se i Zovko i Miljko usprotivili principu konstitutivnosti naroda zbog toga što im je tadašnji vrh HDZ-a BiH tako „sugerirao“.
- Bože, nemoj im oprostiti, jer znaju šta rade – maltene je vrisnuo jedan katolički velikodostojnik nakon što je saznao kako su glasale sudije Zovko i Miljko.
Imao je ovaj katolički velikodostojnik i jedno pitanje za tadašnji politički vrh Hrvata u BiH. A pitao ih je: „Ljudi Božiji, zašto mislite da je Hrvatu grijeh biti jednakopravan sa Srbinom kad se bude vratio u svoj dom u Banju Luku, Derventu, Bosanski Brod?“. Pitao ih jeste, ali odgovor nije dobio.
I, doista, zašto se čelništvo HDZ-a BiH te 2000. godine usprotivilo principu konstitutivnosti, a ove 2018. o jadu zabaviše i domaću javnost i Sabor Republike Hrvatske i predstavnike međunarodne zajednice neprestano se pozivajući na princip konstitutivnosti?
- Konstitutivna prava hrvatskog naroda u BiH su narušena i ustavna je obaveza Hrvatske da skrbi o Hrvatima koji žive u BiH – zabrinuto je nedavno konstatirao Božo Ljubić u Saboru Republike Hrvatske prilikom rasprave o Deklaraciji o položaju Hrvata u BiH.