Na službenoj stanici Općine Jablanica je i biografija Mirze Teletovića, jednog od najboljih sportista kojeg je naša zemlja do sada imala, košarkaša čije je ime upisano u povijest NBA lige, današnjeg predsjednika Košarkaškog saveza BiH. No, Jablanica i Teletović vole se javno odavno, pa tu ljubav nisu narušili ni prosvjedi ekoloških udruga zbog gradnje dvije mini hidroelektrane na rijeci Doljanki.
Teletović u intervjuu za „Avaz“ kaže da razumije naše ljude. Varani su godinama i sve dok u konačnici ne vide finale projekta, svjestan je, bit će nerazumijevanja.
Na početku govorimo o djetinjstvu, imao je tek sedam, pošao u školu kad je počeo rat. Kaže da mu ništa nije bilo jasno, ide u školu, a okolo granate.
- Otac se trudio da sve imamo. U Jablanici nije bilo tako teško kao u Sarajevu ili drugim gradovima. Ali, sjećam se ograničenog kretanja, podruma, sirena, bježanja, stalne neizvjesnosti. Sjećam se dosta mladih ljudi koji su poginuli. Ni za jedno dijete nije dobro da je svjesno da se to i njemu može dogoditi – kaže na početku.
Od lošeg pritiska rata branio sam se košarkom
Kad Vi shvatate da košarka postaje važnija od škole, porodice, rata...
- U ratu, već sa osam godina počeo sam da se ozbiljno zaljubljujem u košarku. I dan-danas to traje. I danas, kad mnogo radim, puno putujem, bez obzira na vrijeme, bilo ujutro, bilo u 11 navečer, ja sam u dvorani, igram. Tako je bilo i u ratu. Branio sam se od lošeg pritiska rata.
Rekli biste da ste ovisni o košarci?
- Pa jesam! Imam 33 godine, kraj je moje karijere, našao sam druge stvari koje mi također pomažu. Na košarkaškom terenu trebate najmanje dva sata da se opustite, izbacite negativnu energiju. Sad hodam, šetam, penjem se po planinama. No, ne mogu pobjeći od košarke. Vratio sam se nazad u Košarkaški savez. I to me ispunjava.
Šta ste naučili o sebi za ove 33 godine?
- Sad imam više sabura, više sam strpljiv. To sam izvježbao. Mada, ponekad ne mogu suzdržati svoje emocije.
Šta Vas povređuje?
- Nepravda. I neznanje. Neznanje me vrijeđa. Evo i danas sam pričao s jednim roditeljem, dijete mu je u košarci. Tu uvijek imate utjecaja sa strane, neko pokušava nekoga ko nije talentiran progurati tamo gdje mu nije mjesto. I ja sam to doživljavao. No, mene je, da budem iskren, bilo teško šikanirati jer sam bio talentiran, a talent je teško sakriti.
Taj Vas je talent, kad preskočimo Evropu, gdje ste bili jedan od najboljih, doveo do sna svakog košarkaša, Amerike i NBA lige.
- Dvije godine bio sam prvi strijelac Euro lige. I kad je na dnevni red došlo pitanje odlaska u Ameriku, u NBA, nisam bio za. Osjećao sam se dobro u Vitoriji, taj je grad prema meni pokazao iskrenu ljubav i poštovanje. Mislio sam, idem u Ameriku, opet iz početka, novi život, poznanstva. Postao sam profesionalac sa 15 godina, u NBA došao sa 27. Pitao sam se šta mi to treba.
Zašto, kad kažemo košarka, odmah pomislimo na NBA?
- Sad imate, mislim, 160 igrača u NBA-u. I to su najbolji igrači na svijetu. Jednostavno, to su igrači vanrednih fizičkih sposobnosti, znanja.
No, onda ste naglo prekinuli, jedan dobar i kvalitetan niz. Kako ste se nosili s tim da više niste na terenu?
- Ovdje je to pomalo pogrešno i preneseno. Drugi su me prisilno oprostili od parketa. Uglavnom, ja i danas, ako želim, mogu da igram.
Ako ste iz BiH i želite da uspijete, morate biti 500 puta bolji od drugih
Kako se moglo desiti da se Hercegovac razboli?
- Ni doktorima nije jasno. Dok sam igrao u Bruklin netsima, povrijedio sam kuk i doktori pretpostavljaju da sam od jakog udarca, velikog hematoma, dobio prvi krvni ugrušak. Drugi se pojavio nakon operacije koljena, koja je trajala dva i po sata. Ljudi moraju shvatiti i pritisak. Ako ste iz BiH i želite da uspijete, morate biti 500 puta bolji od drugih.
Bez obzira što ste odličan, vanredan, možda i najbolji...
- Vi ste izdvojena individua, znate svoju poziciju, znate šta morate napraviti. I uđete među 160 najboljih na svijetu. Na svakoj poziciji svi su isto dobri. Vlasnik „Tesle“ Ilon Mask je rekao: Ako neko radi od 8 do 4, a ja radim od 8 do 8, šta mislite ko će da uspije. E, ja sam uvijek radio prekomjerno i da bih držao kontinuitet kvaliteta. A to je teško.
Vi opet ne bježite od košarke. Uzeli ste sad težak posao, čelnu poziciju u Košarkaškom savezu BiH.
- Veoma dobro poznajem situaciju, u Savezu sam proveo više od 13 godina. Vrlo je bitno da na čelnim funkcijama u KS imate ljude koji su posloženi. Prije se krivica, ako odigramo loše, pripisivala igračima. To nije tačno, to je slika posljednjih nekoliko godina u Savezu, koja sada dolazi na naplatu. Ja ne sumnjam u sebe. Ljudi ovdje uvijek očekuju šta će biti za mjesec, dva. To nije moguće. To su procesi, treba mnogo više vremena. Generalno, imamo mnogo problema u sportu u BiH.
Uspio sam, ali sam želio vratiti se u Jablanicu da promijenim cjelokupnu sliku
Meni se čini i da nemamo taj, rekla bih, pobjednički gen. Dođemo do vrata i padnemo pred njima?
- Pa od rata su prošle tek 23 godine. Mi smo prvi put država. Sve nam je novo. Mi sada sve nanovo učimo, kako da vodimo svoju državu. Da sad ne ulazimo u politiku...
Zašto bježite od politike?
- Može se i bez politike. Evo, posljednjih pet godina radim u svom rodnom gradu, da ga vratim tamo gdje mu je mjesto, stvorim šanse, nova radna mjesta, da stvorimo ambijent gdje ljudi mogu normalno živjeti.
