Među nama su brojni obični ljudi velikih djela, ljudi sa zanimljivim i nesvakidašnjim pričama. Bišćanin Esad Veladžić, uposlenik Komunalnog preduzeća „Komrad“, o njima već godinama niže stihove. Njegova lista pjesama posvećenih brojim sugrađanima broji čak 500 naslova
„Bila jednom jedna nena, velika je bila ljubav njena. Dobre duše, nježna, blaga, svima mila, djeci draga. Igrali smo često, brate, pokraj kuće nane Fate, smetalo joj mnogo puta ali nikad nije bila ljuta. Pazila nas u velikom broju ko rođenu djecu svoju. I danas, kad se uspomene vrate, ja se pitam da li znate sve dobrote nane Fate.“
Ljubav i dobrota
Esadova je to pjesma o jezerskoj nani i Fati. Prijatelji ga zovu Pjesnik, a imaju i razloga. Od 1992. godine, kada je imao 16, on piše stihove.
Nastaju u trenutku, bilo gdje da se nalazi, pa i dok je na poslu, a posljednjih godina objavljuje ih na Facebooku.
- Najviše kod ljudi cijenim dobrotu i iskrenost, ljubav prema okolini, prema narodu i djeci. Nisam nikad sjeo i odlučio da pišem. Kada se desi neki slučaj, bila to radost ili žalost, ja u tom momentu dobijem inspiraciju da ga opišem – govori Veladžić.
U ratnom vihoru 1992. godina, u izbjeglištvu je Esad primio stravičnu vijest - izgubio je najboljeg prijatelja, koji je imao tek 20 godina. Tuga je doživjela vrhunac, a Esad je tada emociju pretočio u prvu pjesmu.
- Iz ljubavi prema prijatelju tada sam napisao prvu pjesmu - prisjeća se Esad.
Velika djela
Tada je spoznao svoj dar i pjesme su se počele nizati - o Bosni i bosanskim herojima, majci, ocu, bratu, sestri, prijateljima, ljudima običnim, a velikim po svojim djelima. Među objavljenim pjesmama, često se nađu i one o voljenoj ženi.
Ipak, priznaje, najljepše stihove napisao je o majci. Danas ih je više od 500, a inspiriraju ga svakodnevni prizori. To je, kako kaže, njegov doprinos trajnom sjećanju.
