Od početka ove godine u BiH je smrtno stradalo 15 radnika, a čak 123 su teško povrijeđena na radu.

Od ovog broja u FBiH ih je čak 11 poginulo na radu, što je već sada, u septembru, više nego za cijelu prošlu godinu, kada je osam radnika smrtno stradalo.

Na radu su od januara u FBiH teško povrijeđena 93 radnika, a u RS njih 30.

Prema informacijama koje smo dobili od Republičke inspekcije rada, u RS je u prvom polugodištu ove godine zabilježeno da su se dogodile četiri smrtne povrede (jedna u elektroprivredi, jedna u šumarstvu i drvnoj industriji, dvije u građevinarstvu).

Crveni alarm

Radnik poginuo pri padu skele na gradilištu u Banjoj Luci prije nekoliko dana, dva radnika poginula na gradilištu u Novom Boriku u Banjoj Luci početkom avgusta, jedan radnik poginuo na gradilištu postrojenja za odsumporavanje u Ugljeviku. Ovo su informacije koje su u avgustu zabilježene u crnoj hronici dnevnih novina, a ponekad se, namjerno ili slučajno, da bi se zaštitio kredibilitet poslodavca, spretno skrivaju i guraju pod tepih.

U prošloj godini na radovima kapitalnog remonta i ugradnje elektrofiltera u TE Ugljevik za mjesec su poginula dva radnika. Sa metalne konstrukcije visoke osam metara početkom jula pao je inžinjer Dušan Katić, radnik beogradskog „Elit kopa“, koji je podlegao povredama, dok je od posljedica strujnog udara mjesec kasnije smrtno nastradao Amir Huskić iz okolice Lukavca.

Najnoviji „nesretni slučaj“ na izgradnji postrojenja za odsumporavanje dimnih plinova, kada je s velike visine pao i poginuo Dragan Marjanović (26) iz Balatuna kod Bijeljine, upalio je „crveni alarm“ kada je u pitanju zaštita radnika na gradilištima i odgovornost poslodavaca za zdravlje i sigurnost radnika.

Federaciju BiH je prije nekoliko dana potresla vijest da su dvojica mašinovođa u Jablanici poginula na licu mjesta, a nekoliko dana kasnije je i treći podlegao povredama nakon direktnog sudara dva teretna voza.

U Bihaću je zabilježeno trovanje plinom.

Mnoge porodice zavijene su u tugu, ostale su bez muža, brata, sina...

U javnosti se često stječe utisak da radnici nemaju adekvatnu zaštitu na gradilištima, da se poslodavci ponašaju osiono i neodgovorno štedeći na opremi i materijalima koji radnike mogu zaštititi od čestih povreda i stradanja.

Politička spremnost

Kao najrizičnije djelatnosti izdvajaju se građevinarstvo, elektroprivreda, šumarstvo, drvna te metalna industrija.

Još se samo konstatira da radnici nemaju adekvatnu opremu na gradilištima, a zakinuti su i na papiru, jer je oblast zaštite na radu u FBiH još regulirana zakonom iz 1990. godine, kao i pravilnicima koji datiraju iz tog perioda.

Zakon o zaštiti na radu u RS donesen je u 2008. godini i u ovom aktu se posebno insistira na zaštiti i zdravlju radnika na radu, preventivnim mjerama zaštite, kontroli radnog mjesta i radne sredine, te kontroli sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu.

Poslodavci su obavezni da donesu i akte o procjeni rizika.

Postavlja se pitanje do kada će se samo brojati nesreće, do kada ćemo samo zbrajati statističke podatke.

Muhamed Pašukanović, glavni federalni inspektor rada, ističe da je zakon o zaštiti na radu jedan od problema.

Ovaj prijeko potrebni zakon bio je na dnevnom redu Predstavničkog doma Parlamenta FBiH u aprilu, ali je povučen s dnevnog reda jer se strahovalo da neće biti dovoljno poslanika koji bi za njega glasali s obzirom na to da dio njih iz SDA nije bio tu, a Klub SDP-a je rekao da ga neće podržati. Na zakon se još čeka.

- Nije to prvi put. Bio je i prije pet-šest godina. Vraćao se s različitim obrazloženjem. Nema političke spremnosti – stava je Pašukanović.

U struci stječu dojam da „koči“ to što neki parlamentarci imaju firme i trebali bi ulagati u zaštitu na radu.

- Loša je i ekonomska situacija. Malo se ulaže u ovu oblast, a zahtijeva modernizaciju. Nedostatak je i obrazovanja, informiranja. To bi moglo ići na dušu i inspektorima – kazao je Pašukanović.

Prekršajne mjere

Bajro Melez, predsjednik Sindikata metalaca FBiH, istako je da godinama traže zakon o zaštiti na radu i da ne zna do kada će samo tražiti i šutjeti.

- Sindikat treba da krene jače da se riješe zakoni koji se tiču radnika. Mi od slučaja do slučaja haos pravimo – dodao je Melez.

U Inspektoratu rada RS ističu da se svi slučajevi u kojima se utvrde nepravilnosti sankcioniraju i nalaže se otklanjanje propusta, a izriču se i prekršajne mjere.

Prema podacima Republičke inspekcije rada, u oblasti zaštite na radu u prvih šest mjeseci ove godine izvršeno je 1.313 kontrola. U 531 slučaju utvrđeni su propusti u provođenju mjera zaštite na radu pa je na osnovu toga poslodavcima izrečeno 448 upravnih mjera radi otklanjanja nedostataka, dok su zbog počinjenih prekršaja izrečene kazne u vrijednosti od 145.400 KM.

Rijetko reagiraju 

Asocijacija poslodavaca i Sindikat rijetko reagiraju u javnosti kada je u pitanju zaštita radnika na radu. Oglase se samo povodom težih incidenata sa smrtnim ishodom te radnici s pravom konstatiraju da poslodavci samo brinu o svom zdravlju i profitu, dok sindikat prikuplja članarinu i postaje sam sebi svrha.

   Premalo ljudi

Pašukanović ističe da je problem i to što nema dovoljno inspektora.

Tako je u Federalnoj inspekciji rada ostao jedan, a ni u kantonima nije baš sjajna situacija.

Pašukanović kaže da, kada se desila željeznička nesreća u Jablanici, nije imao ko da izađe na teren. Niko od kantonalnih inspektora rada nije bio tu, a i federalni je bio na odmoru.