U 101. godini, a rođen je daleke 1918., Mustafa Džafić iz Donje Ljubije kod Prijedora vredniji je od mnogih koji imaju dvostruko manje godina. Vrijedno pazi na svoja dva bika, cijepa drva kao kakav momak, a prostora ostane i za baštu koju starina vrijedno sije i obrađuje.

Kaže da ga glava dobro služi, što je najvažnije, noge malo posustaju, ali tu su dva štapa koja ostavi kada ulazi u štalu ili se dohvati cijepanja drva.

Prevozio kamen

- Živim sam i niko mi ne pomaže, osim kada dođu sin ili unuci. Sin i snaha bili su ljetos, neka dva mjeseca. Sin je u penziji, ima 68 godina. Ima penziju koju je zaradio u Švedskoj, ali i ovu našu, koja iznosi 25 maraka - kaže Džafić, koji svakog dana vrijeme od ustajanja pravilno rasporedi.

Oko sat i po odvoji na brigu o bikovima, sat ostane za cijepanje, a onda, uz pomoć štapova, ode do bašte da nešto ubere za ručak.

- Bez rada nema života. Počeo sam raditi kad sam imao samo 14 godina. S prvim komšijom sam na konjskim kolima prevozio kamen. Imam 65 dunuma zemlje, ali je dajem pod najam. Ništa nema bez rada, kao što ništa nema ni bez moje Donje Ljubije. Zvala su me djeca da idem kod njih, ali ovdje mi je najljepše, ovo je moje rodno mjesto – kaže starina koji je penziju zaradio kao rudar.

Penzija iz rudnika

U rudniku je proveo 24 godine, a deset godina je dokupio, pa je na kraju dobio penziju.

Na pitanje je li najstariji mještanin Donje Ljubije, odmah je odgovorio potvrdno. Stariji rodni list od Mustafinog vjerovatno nema niko ni u Bosanskoj krajini.

11 unučadi i 21 praunuče

Mustafa ima sina i tri kćerke. S porodicama žive u Švedskoj, Njemačkoj, Norveškoj. U životu dužem od jednog stoljeća stekao je i jedanaestero unučadi i čak 21 praunuče.