U Sudu BiH 5. jula je izrečena presuda od ukupno 60 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih od maja 1992. do januara 1996. nad srpskim i hrvatskim civilima u logorima na području sarajevske općine Hadžići. 

Sporna terminologija

Bivši predsjednik Skupštine općine, Kriznog štaba i ratnog Predsjedništva Hadžića Mustafa Đelilović i komandant Devete brdske brigade Armije RBiH Nezir Kazić osuđeni su na po deset godina. Bivši načelnik SJB Hadžići i član Kriznog štaba Fadil Čović te upravnik logora "Silos" Bećir Hujić osuđeni su na po osam godina. Komandir policije u Pazariću Mirsad Šabić i zamjenik upravnika logora "Silos" Halid Čović dobili su po šest godina, a upravnik logora u magacinu u kasarni "Krupa" u Zoviku Šerif Mešanović sedam godina zatvorske kazne. Stražar u "Silosu" Nermin Kalember osuđen je na pet godina zatvora.

S druge strane, i poslije 26 godina od agresije niko od čelnika tzv. srpske opštine Hadžići nije odgovarao za brojne zločine, iako je više od 250 hadžićkih Bošnjaka ubijeno na najbrutalniji način. U Musićima su palili žive ljude, poput Ismeta Musića. Samo u MZ Donji Hadžići ubijeno je 68 mještana, gdje se još traga za 41 nestalom osobom. Logoraši su ubijani u živom štitu, na prvim borbenim linijama, na prinudnom radu...

Nakon svih nepravdi koje su Bošnjaci doživjeli, jedna posebno bode oči, a to je da je knjiga „Svjedoci istine” koju je 2007. izdala Općina Hadžići, donekle poslužila odbrani haških optuženika! U toj publikaciji sporna je terminologija, umjesto „ubijeni” piše da su logoraši „nestali, poginuli”.

Samo izgovor

Jedan od primjera je da u njoj za Midhata Hrnjića, koji je umro u junu 1992. godine od posljedica batinanja u logoru tzv. zgrade Teritorijalne odbrane, umjesto „ubijen” piše da je „poginuo”.

Stoga već 11 godina brojni građani Hadžića traže da se isprave skandalozne greške i odštampa nova knjiga. To je bio i jedan od zaključaka Općinskog vijeća (OV) Hadžići, ali koji ni do danas nije ispoštovan.

U martu ove godine, po četvrti put u OV-u, to pitanje problematizirao je vijećnik Mujo Ibrica (SBiH), a načelnik općine Hadžići Hamdo Ejubović odgovorio je kako je iznenađen da se to ponavlja već tri-četiri godine. Između ostalog, u odgovoru napominje da će „drugo izdanje knjige „Svjedoci istine” biti štampano kad to zatraže porodice šehida”.

Ibrica, pak, tvrdi da je sve samo izgovor načelnika te ukazuje na to da se ni u kojem slučaju nije smjelo dozvoliti da se za 46 logoraša, Bošnjaka, koji su u kasarni u Lukavici u jednom danu umrli od posljedica premlaćivanja i za čijim se tijelima i danas traga, u knjizi Alađuza, inače SDA-ovog bivšeg vijećnika u OV Hadžići, navodi da su „poginuli ili nestali”. 

Primjerice, upravo to je u svoju odbranu iskoristio Momčilo Krajišnik braneći se u Hagu od otužbi za ratne zločine nad Bošnjacima.

Druga strana   

O svemu smo zatražili komentar jednog od autora, Vahida Alađuza, koji smatra da „nema spornih momenata u knjizi“.

- To je monografija šehida i poginulih boraca općine Hadžići i nije ničije individualno autorsko djelo, nego je rezultat rada Uređivačkog odbora čiji sam bio član. Čini mi se tendencioznim pripisivanje „vlasništva“ ili „autorstva“ nad ovom publikacijom mojoj malenkosti samo kad je u pitanju pokušaj devalviranja njene vrijednosti ili spočitavanja „navodnih“ pogrešaka u njoj. 

Sva imena koja se nalaze u publikaciji imaju od nadležnog državnog organa priznat status šehida ili poginulog borca ARBiH ili MUP-a RBiH. To je bio uvjet da se nađu u knjizi. Navodna sporna terminologija „ubijeni“ i „poginuli“ mi stoga nije jasna, jer je u publikaciji okolnost stradanja prepisana iz uvjerenja Ministarstva odbrane ili odgovarajuće evidencije Službe za boračko-invalidsku zaštitu općine Hadžići, odnosno rješenja o priznavanju statusa šehida ili poginulog borca. Termin „ubijen“ u ovoj publikaciji je korišten samo u dva slučaja, i to kod stradanja zatvorenika, zarobljenika u živom štitu na Žuči i prilikom kopanja neprijateljskih rovova. Ne možemo se poigravati ovim pitanjima i ne poštivati akte državnih organa pa dokazivati nekome ratni zločin po cijenu oduzimanja stečenih prava porodica šehida i poginulih boraca - tvrdi s druge strane Alađuz.

Dodaje da mu korištenje ove terminologije za odbranu haških optuženika nije poznato.

Zašto se ljuti načelnik Ejubović

Načelnik Hadžića Hamdo Ejubović (SDA) na naše pitanje zašto kao načelnik općine koja je finansirala izdavanje knjige nije insistirao da se koristi ispravna terminologiji, jako se naljutio. 

- Koja je razlika, ne znam šta pričate! Nemojte vi meni govoriti i učiti me koja je razlika u ovim terminima. To su šehidi, kako vama nije jasno o kome se radi? To su ljudi koji su svoje živote dali za ovu zemlju. Nemojte mi pričati o terminologiji, riječima i tim glupostima. O kakvim posljedicama mi pričate da je ta knjiga izazvala? Recite da sud ne valja, da ne valja zakon... Moji su drugovi sada na optuženičkoj klupi i u mezaru. Nemojte me više zvati po tom pitanju, nikad vam odgovor neću dati i svoj stav. Kriv je sud koji je zatvorio nevine ljude, nije knjiga kriva. U Hagu nisu koristili ništa, neću da komentarišem ništa - izuzetno povišenim tonom odgovorio nam je u telefonskoj izjavi Ejubović.