Treća sezona popularne serije “Ubice moga oca” uveliko se snima, a glumci nerijetko na društvenim mrežama objavljuju fotografije sa seta. Jedan od likova koje su gledaoci zavoljeli je Sava, šef forenzičkog laboratorija, koji glumi legendarni Slavko Štimac (58).

Karijeru je počeo još kao dječak, igrao je u ostvarenjima čije se replike i danas ponavljaju, kao što su one iz filmova “Ko to tamo peva”, “Varljivo leto”, “Salaš u Malom Ritu“, “Sjaćaš li se Dolly Bel”... Nenametljiv i skroman, Štimac nam u telefonskom razgovoru otkriva da nije znao koliko su “Ubice” popularne.

 Kriminal i korupcija

U intervjuu za “Dnevni avaz” govorio je o važnosti TV projekata danas, svojoj bogatoj karijeri, kolegama, društvu...

- Kako čujem, gledaoci su oduševljeni radnjom serije “Ubice moga oca” i rado je gledaju. Trenutno snimamo treću sezonu, u kojoj će biti još više akcije, ali naravno, i priča iz prethodnih koje se nastavljaju. Bit će uglavnom kriminala, korupcije, otmica... Dosta nečasnih radnji. Ekipa je uglavnom ista, tu su Nina Janković, Vuk Kostić, Mirjana Karanović, Marko Janketić… pa, eto, i ja – kazao je Štimac u telefonskom intervjuu iz Beograda.

Serija je drugačija od većine TV sadržaja koji se sada emitiraju.

- To nam je i bio cilj i, ako je tako, rezultati su odlični. Kad sam pročitao scenarij, podsjetio me je na skadinavske serije, koje baš volim gledati, vjerovatno sam zbog toga i prihvatio ulogu. Volim dinamiku, radnju, razvijanje situacije, koja iz epizode u epizodu postaje zanimljivija. Evo, mogu vam otkriti i to da se već priprema četvrta sezona, ne znam kad će biti snimanje, ali možemo očekivati brzo nakon treće. U svakom slučaju, cilj nam je, i mislim da će tako biti, da donesemo još više akcije, napetosti i dinamike.

Više sezona

 Publika je navikla da Vas gleda u filmu, ali dobri ste, sjajno se snalazite i u TV projektima.

- Znate kako, sad me ima u TV serijama, i prošle godine u Zagrebu sam snimao nešto poput “Ubica”, jer se pokazalo da su upravo TV projekti, ublaženo rečeno, budućnost glumaca. Oni su nešto što je veoma aktuelno i ljudi najviše gledaju tu formu. Znam sam po sebi, volim gledati serije s više sezona i nekako se vežem za karaktere, ulazim u srž malo podrobnije. Kad su mi ponudili ulogu, rekli su mi da će biti više sezona, prihvatio sam i eto me tu gdje sam. Nema mnogo napora, atmosfera je prijatna, a što je najvažnije, ljudi nas vole.

Koliko Vam, generalno, znače dobri komentari publike?

- Za komentare saznam tako, od nekoga, jer ja nemam te društvene mreže. Nina Janković nešto objavi pa kaže: “Joj, što vas vole i hvale”, onda ja odgovorim: “To je i do tebe, draga si i slatka.” Milo mi je da je tako i da ljudi reagiraju pozitivno na moju pojavu. Šta da kažem, to mi je posao i sve što radim, radim za svoju publiku. Najbitnije mi je šta ljudi misle, i dopirete do njih ako ste nešto uradili.

Duga je lista uloga koje ste odigrali. Šta Vam je bio najveći izazov?

- Ne znam šta da vam kažem, možda ću sada biti malo iskren, a možda će biti i malo dramatisanje. Priroda našeg posla je takva da svaki posao koji odradiš, shvatiš lično. Ono što dođe na red, na tome se i radi. Kao sportisti pred meč kad kažu: “Trenutno razmišljam samo o meču koji bih trebao odigrati, a poslije, šta bude, neka bude”, tako vam je i kod nas. Nijedan posao ne možete planirati, jer nešto se desi i odradi se na svoj način. Ako moram da odaberem nešto, neka to budu moji počeci, kad su me stariji uvodili u posao. Moja karijera je počela kad sam bio veoma mlad i bila je dosta specifična. E, to je ono što se zove pečenje zanata, a posljednji moj film “Ime Dobrica, prezime nepoznato” je šlag na karijeri, a prikazao je sve što sam uradio. Sve je to lijepo stavljeno i upakovano u jednu posvetu, koja se tako zove.

Anica Dobra svojevremeno je kazala kako jedva čeka da podijeli kadar s Vama. Desilo se to.

- Ne samo na setu nego i u predstavi “Korešpodencija”. Šta da kažem, hvala joj. Nismo nešto mnogo snimali i radili zajedno, ali sam se uvjerio da je sjajna i divan partner. Uz nju možete biti samo bolji, jer doprinosi, kvalitetno sarađuje. Ustvari, Anica je fenomenalan partner, također je super osoba.

 Teška pitanja

 Kad ne glumite, kako provodite vrijeme?

- To je veoma teško opisati. Nemojte mi postavljati teška pitanja. Svaki dan je drugačiji, turbulentniji, pa nekada i mirniji. Iskren da budem, uvijek manjka slobodnog vremena i ljenčarenja.

Možda će ovo biti još teže pitanje. Kako vidite trenutno stanje u regionu i svijetu?

- Društvena situacija postala je histerična pa se često pitam kud sve ide. Koliko god očekujem da nam bude bolje i normalnije, ta se razmišljanja izjalove. Evo, gledam mlade, naprimjer glumce, dosta ih ima, a malo smo tržište. Veoma je teško doći do izražaja. Vjerujte, teško mi je da mislim o tome. Bilo bi najbolje da svako od nas ima posao, ali kako u vremenu u kojem živimo. Ali, eto, to nam je standard pa se, zato, trudim da uglavnom vodim svoj život i ne obraćam pažnju na ono što se dešava oko mene. Ko bi se time bavio?

 I, za kraj, recite mi kako Vas zdravlje služi?

- Zdravlje je dobro, hvala na pitanju. Je li trebalo biti baš na kraju to pitanje?

“Korešpodencija” do kraja sezone

Predstava “Korešpodencija” premijerno je izvedena prije nekoliko mjeseci u Zvezdara teatru. Je li još na repertoaru?

- Da, reakcije poslije premijere bile su odlične i nastavile su se, evo, do danas. Bili smo na festivalu u Banjoj Luci, Somboru, čak je Anica Dobra dobila i jednu od nagrada. Pa, eto, tako s “Korešpodencijom” dočekasmo i kraj sezone.

 Hrvatska i Belgija su najbolje na Svjetskom prvenstvu

Pratite li Svjetsko nogometno prvenstvo?

- Naravno, pratim. Do sada, čini mi se, Hrvatska i Belgija najviše su pokazale. Iako nisam sve utakmice gledao, ove dvije reprezentacije bih izdvojio. Vidim da ovih dana vlada euforija, svi nešto žure da stignu odgledati neku utakmicu. Što kažu sporedna stvar na svijetu, pa i jeste. Znate kako, ovaj nogomet mi zvuči kao ono: “Hajmo svi ginuti do zadnjeg, ali samo da dođe dobar rezultat”, i vidi se da svi daju sve od sebe.

 Daleko im kuća...

- Rijaliti šoui nigdje nas ne vode, ne gledam ih, ne volim i bježim od njih. Pravo da vam kažem, ne znam skoro ništa o tim sadržajima. Trudim se da tako i ostane. Pitaju me za društvene mreže. Ma, kakvi! Bježim i od toga. Ponekad pogledam i ispratim neku vijest, to je sve. Imam previše godina da bih se bavio rijalitijima. Daleko im kuća od moje.