Predsjedništvo Bosne i Hercegovine prije nekoliko dana je produžilo mandat zamjeniku generalnog sekretara ove institucije Dženanu Selimbegoviću, javnosti poznatom po vrijeđanju novinarki i "svečanom otvaranju trotoara" ispred zgrade Predsjedništva BiH.
Ono čega se pametan stidi, najviša državna institucija se očito ponosi i nagrađuje to aplauzom.
Skandalozna potvrda da je Dženanu Selimbegoviću, zamjeniku generalnog sekretara Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ponovo odobren mandat u trajanju od pet godina na poziciji državnog službenika - sekretar s posebnim zadatkom, zamjenik generalnog sekretara Predsjedništva Bosne i Hercegovine, objavljena je u odluci Predsjedništva Bosne i Hercegovine u ''Službenom glasniku BiH'', a koju potpisuje predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, piše Sanela Prašović-Gadžo za Media Daily.biz.
U ''Službenom glasniku BiH'' navedeno je da odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u ''Službenom glasniku BiH'', a primjenjivat će se od 15. oktobra 2018. godine, odnosno nakon što se u državi provedu opći izbori. Narodski rečeno, ko god da pobijedi i osvoji mjesto u Predsjedništvu BIH, dočekat će ga Dženan. On je svoje mjesto osigurao!
I dok je javnost sporadično reagirala na ovu odluku, uglavnom osuđujući je i prozivajući vlast i SDA, a ponajviše Bakira Izetbegovića, u zaborav je pala izjava koju je Izetbegović dao u Dnevniku Federalne televizije u decembru 2017.godine, odnosno nekoliko dana nakon što je Dženan Selimbegović brutalno i primitivno izvrijeđao autoricu ove kolumne i njenu kolegicu Arijanu Saračević-Helać.
Upitan da prokomentira cijeli slučaj u kojem zamjenik sekretara Predsjedništva BIH novinarke naziva "polovnjačama", Bakir Izetbegović je odgovorio: “To se ne smije i neće više ponoviti. Time će se baviti Sekretarijat Predsjedništva i mislim da će morati neke interne akte mijenjati i pooštriti ih. Čitav javni prostor je opterećen govorom mržnje i drskim odnosnom ljudi, političara, novinara i intelektualaca. Trebat će vremena da uspostavimo komunikaciju. Mi ćemo svoj dio posla tu odraditi”, kazao je Bakir Izetbegović gostujući na FTV-u.
I ispunio obećano - dio svog posla su odradili! Dženana Selimbegovića su nagradili. Nikakav disciplinski postupak nije pokrenut. Nikakvu sankciju nije dobio, čak ni ukor. Agencija za ravnopravnost spolova BiH, kojoj je upućena žalba, još, ni 7 mjeseci poslije, nije odradila svoj dio posla jer su čekali da se Selimbegović imenuje na novi mandat.
Tužilaštva isto.
U Bosni i Hercegovini uspostavljen je i potpuno legaliziran model da jurišanje na osobe koje se targetiraju kao ciljevi napada, udaranje po njima, brutalno vrijeđanje, biva na kraju nagrađeno. I sve što Dženan radi, sada je to barem postalo jasno, odobrava najviši vrh, predsjednik Stranke demokratske akcije, odnosno i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.
Dakle, jedan je problem bahato ponašanje državnog službenika čiji privatni Facebook profil služi za vrijeđanje svih onih koji ne misle kao on i SDA, a posve drugi je problem što je to institucionalno na državnom nivou podržano od predsjednika države i kolektivnog šefa države - Predsjedništva BiH. I nagrađeno.
U zemlji u kojoj se časte i nagrađuju oni koji bi trebali dobiti otkaz, posve je i normalno ignorirati interese javnosti jer koga briga šta javnost misli. Mi smo vlast, imamo sve u svojim rukama, a imamo i botove za udare. Na sve. Na koga želimo. I koliko god želimo.
U tom diskursu javnog komuniciranja bitna karika je i odnos medija prema ponašanju vlasti i vladajuće partije. Gdje je u svemu tome medijski utjecaj? Da li postoji kritička svijest medija o ovim pitanjima? Da li mediji u BiH imaju snage i profesionalizma da se suoče s ovim pitanjima i da ih analiziraju i otvaraju do kraja?
Sudeći prema njihovom radu i onome što manifestiraju kroz svoj učinak, teško. Naime, na prste jedne ruke mogu se prebrojati, primjerice, mediji koju su ušli u analizu slučaja Dženana Selimbegovića pa javnost sveobuhvatno informirali da je, primjerice, Predsjedništvo BiH predvođeno Bakirom Izetbegovićem upravo produžilo mandat državnom službeniku koji je svečano otvorio trotoar ispred Predsjedništva BiH, koji je koštao više od 360 hiljada KM, što ga čini najskupljim trotoarom u državi, a zasigurno i regiji, a, ko zna, možda i u Evropi.
Nadalje, Dženan Selimbegović poznat je i po vrijeđanju novinarki Sanele Prašović-Gadžo i Arijane Saračević-Helać, koje je na svom Facebook profilu nazvao "polovnjačama", a važno je da Predsjedništvo BiH nikada nije informiralo građane je li Selimbegoviću izrečena disciplinska mjera zbog kršenja Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti državnih službenika u institucijama Bosne i Hercegovine.
I, što je najvažnije, u istrazi Tužilaštva Kantona Sarajevo ovaj državni službenik dovodio se u vezu i sa zapošljavanjem u ''Elektroprivredi BiH'' na osnovu preporuka, odnosno bez raspisivanja javnog konkursa.
Mediji u BiH se tim činjenicama skoro da i nisu bavili. Neki nisu smjeli jer ih kontrolira upravo vlast, odnosno SDA. A drugi jer su površni.
No, to je tek vrh ledenog brijega kada je riječ o novinarima i medijskim slobodama u BiH. Sve je to vrlo selektivno, baš kao i, recimo, odnos novinarki spram novinarki.
Njihov će stav zavisiti od toga, ne da li ih kolegica nervira zbog bolje frizure, višeg uredničkog statusa ili ljepše haljine, ne, ne. Odnos kolegica zavisi od toga u kojoj redakciji rade.
Politika je poklopila i taj ženski teritorij pa će tako one iz medija bliskih, recimo, SDA brutalno i bez ikakvog razloga na društvenim mrežama napadati, vrijeđati ili pak ismijavati novinarku, kolegicu, jednu od njih. Jer to je sada kao radna obaveza.
Mora se. Dakle, drage dame, skidamo se do kraja. Svaki udarac ima svoju pozadinu. Nestali su ženska podrška, solidarnost, pažnja...
I tako dolazimo do pitanja, ko je danas neovisan medij u BiH. Ili, ko je danas neovisan novinar u BiH? Ko može od novinara da potpuno slobodno objavi tekst koji napiše bez da mu urednik ispravi ijednu kritičku misao o, primjerice, vlasti? Ko danas kritizira vlast u BiH? Ili, imamo li mi medije koji danas u Bosni i Hercegovini kritiziraju vlast?
Sada brzinski razmišljate koji su to. Ko je čiji... Koliko je koga u kojim medijima. Vrtite po glavi.
Idemo dalje. Koliko je glasnih novinara danas u Bosni i Hercegovini? Onih koji smiju da glasno ukažu na nepravdu.
U Bosni i Hercegovini danas, ako ste novinar i ako ste glasni, postajete državni neprijatelj. Odmah ste na meti "službe". Ne trebaju vam to reći, ali vi znate da vas "slušaju". U Bosni i Hercegovini, ako ste novinar koji je slobodan i koji nijedan politički centar moći ne kontrolira, odmah ste označeni kao osoba koju treba komprovitirati, srušiti kredibilitet, destabilizirati, uništiti.
Iz cijelog raspoloživog artiljerijskog naoružanja. Načini uništavanja su razrađeni.
U Bosni i Hercegovini, ako ste novinar koji glasno govori, bit ćete usamljeni i život će vam biti jako, jako težak. Primat ćete udarce i pritiske svaki dan.
U Bosni i Hercegovini, ako ste novinarka koja glasno govori i ukazuje na ono što nije kako treba, a to se pak ne sviđa vladarima, ona je kurva, polovnjača, uhljebuša, drolja...
U Bosni i Hercegovini novinarku koja glasno govori i koju vrijeđaju zbog toga agencije za ravnopravnost spolova, kao ni mnogobrojne NGO za borbu za prava žena neće zaštititi jer vladari vladaju i njima.
Strah se uvukao u kosti. Golemi je to strah.
U Bosni i Hercegovini danas je najteže biti čovjek. Čovjek koji se ne plaši. Koji želi da slobodno korača.
I u Bosni i Hercegovini danas je najteže biti novinarka koja još vjeruje u medijske slobode.
I živi to. Jer... u Bosni i Hercegovini je, nažalost, čak i novinarka novinarki vuk.