Karlos Vestendorp (Carlos Westendorp), drugi visoki predstavnik u historiji postdejtonske Bosne i Hercegovine, prvi je na toj dužnosti koji je bio naoružan bonskim ovlastima.
Iz današnje perspektive, ovaj 81-godišnji penzioner ne žali zbog korištenja instrumenta koji mu je dat.
Dobre odluke
- Sve odluke koje smo donijeli, i danas su na snazi. Niko i ne pomišlja da ih promijeni – kaže Vestendorp u intervjuu za „Dnevni avaz“.
On danas mirno živi u Španiji. Kaže, između ostalog, da i ne pomišlja na pisanje memoara.
- Uvijek sam govorio da treba nekoliko generacija da bi se zaliječile rane BiH. Problem sada je slabost te države i ponašanje nacionalističkih lidera. Umjesto da rade zajedno kako bi se prevladale teškoće prošlosti i rade na evropskoj budućnosti, posebno u Republici Srpskoj, postoje nacionalistički pokreti koji sprečavaju kretanje naprijed.
Bosna i Hercegovina danas treba nacionalni pakt za budućnost - smatra Vestendorp.
On ističe da Ustav BiH mora biti promijenjen i da je to moguće. Ističe ne samo funkcionalnost države nego i ekonomsku situaciju kao najvažniji i „faktor koji najviše brine“.
No, ne vjeruje da trenutna kriza može buknuti u rat. To bi, kaže, bilo previše.
- EU i međunarodna zajednica to ne bi dopustile. Takav povratak u prošlost nikome ne odgovara. Dakle, nema rata – navodi on.
S obzirom na to da je novoimenovani premijer Španije Pedro Sančez (Sanches) bio šef Vestendorpovog kabineta u BiH, nekadašnji visoki predstavnik ističe da je vrlo sretan i ponosan.
- Kao prijatelj, tu sam da mu pomognem kad god i šta god mogu. No, ne vjerujem da mu treba savjet od mene šta da radi kada su Balkan i BiH u pitanju. On sam ima veoma mnogo iskustva s regionom. Imajte na umu da se politika definira konsenzusom unutar EU i da Španija tu nema mnogo prostora. A imamo i svoje unutrašnje razloge za neke poteze koji su povlačeni ranije - kaže on.
Iznenađen promjenom
Vestendorp se prisjeća da je utjecao na to da Milorad Dodik bude izabran za premijera entiteta RS 1998. godine.
- On je tada bio lider jedne socijaldemokratske partije i zagovarao je ponovno ujedinjenje BiH. Govorio je, pa i radio sve ono što se očekivalo od normalnog lidera jedne multietničke stranke. Imao sam s njim mnogo sastanaka i sve što mi je rekao bilo je sasvim ispravno. Dodik je bio saveznik međunarodne zajednice.
Ona mu jeste pomogla da postane premijer. No, nismo ga mi izabrali, već poslanici Narodne skupštine.
Kada iz ovog ugla gledam promjenu koju je napravio, iznenađen sam i nije mi drago. Volio bih da to promijeni i da više razmišlja o budućnosti svog naroda, RS, ali BiH u cjelini. Vaša jedina budućnost je u EU - ističe Vestendorp.
Alija nije nikome vjerovao
- Moji razgovori s Alijom Izetbegovićem bili su ugodni. On je bio intelektualac. Ali i nacionalista. Nije vjerovao nikome – prisjeća se Vestendorp.
Osvrnuo se i na sukob dvojice svojih prvih zamjenika – Amerikanca Žak-Pola Klajna (Jacques-Paul Klein) i Nijemca Hansa Šumahera (Schumaher).
- Bio je to dodatni izazov tokom mandata. Zahtijevao je diplomatsku vještinu da se plovi između njih dvojice. Bilo je i interesantno. Radilo se o ljudima s velikim egom. Klajna su podržavale SAD, Šumahera Njemačka. Jasno se vidjelo da se njih dvojica lično ne slažu. Na kraju je Šumaher otišao ranije. A jest bio težak čovjek, priznajem - prenosi nam Vestendorp.
