Jedan od najpriznatijih sudskih vještaka medicinske struke u BiH dr. Ilijas Dobrača umro je 17. decembra 2006. godine u svom stanu u Sarajevu u 61. godini od posljedica srčanog udara. 

Najveće tajne

U svojoj 30-godišnjoj karijeri obavio je na hiljade obdukcija, a među njima i tijela ratnog komandanta Desete brdske brigade Armije RBiH Mušana Topalovića Cace, te nekadašnjeg drugog čovjeka bošnjačke tajne policije AID Nedžada Ugljena, a radio je i ekspertizu slučaja „Nedžad Herenda”.

Za dr. Ilijasa Dobraču „Slobodna Bosna” je u više navrata prenosila kako je on u izjavama nekih svjedoka navođen kao „saradnik misterioznih "Ševa“, čiji je zadak bio da kao sudski vještak ubistva predstavlja kao rezultat prirodnih smrti”.

Za magazin „Dani” dr. Dobrača govorio je u intervjuu objavljenom 8. jula 2005. godine.

- Jedan od rijetkih priznatih domaćih stručnjaka još u vremenima prije rata, dr. Dobrača je u ratnom i poratnom Sarajevu - slovom profesije - svjedočio najvećim domaćim tajnama. Za „Dane” govori o svojim nalazima u trenutno najzanimljivijim domaćim istragama: nakon smrti Mušana Topalovića Cace i Nedžada Ugljena, ali i o slučaju „Herenda” - bio je uvod u razgovor koji je s dr. Dobračom vodila tadašnja urednica u „Danima” Vildana Selimbegović.

Sarajevsko Kantonalno tužilaštvo pokrenulo je istragu povodom smrti Mušana Topalovića Cace, komandanta Desete brdske brigade i autora jame Kazani, koji je ubijen 26. 10. 1993. u noći obračuna domaćih vlasti s organiziranim kriminalom u vlastitim redovima. Među dokumentima je i nalaz obdukcije, da li ste ga Vi potpisali?

- Ja sam izvršio pregled mrtvog tijela Mušana Topalovića Cace u mrtvačnici, nakon njegove pogibije, u ranim jutarnjim satima, da bih to isto tijelo još jedanput pregledao, ali kao skeletne ostatke, budući da je bio ukopan na meni nepoznatom grobnom mjestu, a onda kada su se stekli meni nepoznati uvjeti, dozvoljena je ekshumacija i ponovo je izvršen pregled tijela. Ja sam, dakle, dva puta izvršio pregled tog tijela i svaki put sačinio nalaz koji sam dostavio nadležnom sudu, u to vrijeme Višem sudu Sarajevo.

Prvim pregledom na tijelu su bile evidentne povrede vatrenim oružjem. Kojim oružjem i koliki broj, sad zaista ne bih znao reći, ali suština je da su bile povrede vatrenim oružjem i to, koliko se sjećam, istom vrstom vatrenog oružja. Radilo se o prostrelinama i znam samo da je bilo više povreda vatrenim oružjem. Skeletirano tijelo je, nakon što je istek vremena učinio svoje, predato rodbini radi ukopa.

Bez zahtjeva

Da li je tačna informacija da ste nalazom obdukcije ustanovili prijelome ruke?

- Ne, ne, nisam to vidio. Čini mi se da je postojao jedan hendikep - ranije zadobijen – na nekom prstu, prstu šake? Radi se o starijem hendikepu, ne mogu tačno da se sjetim detalja, ali znam da je na jednoj ruci. Da li lijevoj ili desnoj, ne sjećam se. Povrede od udaraca ili neke krvne podlive nisam našao. To mogu da tvrdim.

No, ovo govorim sa jednom posebnom intonacijom: u to vrijeme, kada je mrtvo tijelo Mušana Topalovića Cace ležalo u mrtvačnici, sam objekat je bio potpuno blokiran od strane policije - mislim, i ove policije i vojne – i ja sam, da tako kažem, jedini imao privilegiju da radim svoj posao. Po inerciji struke sam napravio taj nalaz: nije postojao zahtjev, ali ja sam radio svoj posao - ispričao je dr. Dobrača u intervjuu „Danima” 8. jula 2005. godine.

Podsjetimo, u specijalu „Kazani“ emitiranom 24. marta 2012. godine u tada najgledanijoj emisiji FTV-a „60 minuta“, urednika i voditelja Bakira Hadžiomerovića, objavljeni su ekskluzivni snimci tijela Mušana Topalovića Cace ubijenog u Sarajevu 26. oktobra 1993. godine, nakon što je uhapšen u akciji “Trebević”. 

Dok je zvanična verzija Vojne bezbjednosti glasila da je Caco ubijen sleđa, u pokušaju bijega, snimak “60 minuta” dokazuje suprotno!

- Na tijelu Mušana Topalovića uočljive su rane od metaka u predjelu stomaka i grudnog koša. Nije mu pucano u leđa, kako je onda bježao - pitanje je na koje istraga ni do danas nije dala odgovor.