Na kućnu adresu saborskog zastupnika Zlatka Hasanbegovića u srijedu je stiglo pismo Židovske općine u Sarajevu, Ambasade Izraela u Bosni i Hercegovini i Yad Vashema, u kojem ga kao unuka pozivaju na ceremoniju u čast porodice Prohić, na kojoj će Avdi Prohiću, Esmi Prohić, Sabriji Prohiću i Safeti Prohić biti posthumno dodijeljeno počasno odlikovanje Pravednici među narodima.

Riječ je o najvišem izraelskom državnom priznanju pripadnicima drugih naroda koji su spašavali Židove tokom holokausta, riskirajući pritom vlastite živote, a u ovom slučaju, radi se o spašavanju djevojčice Nade Kolman, za koje su bili zaslužni djed i baka Zlatka Hasanbegovića. 

Porijeklo

- Oduševljen sam pozivom i priznanjem koje će posthumno dobiti moj djed Sabrija, moja baka Safeta, moj tetak Avdo i moja tetka Esma. Ta priča je sastavni dio moje porodične historije, budući da je spašena židovska djevojčica pune dvije godine u ratnom Zagrebu živjela s mojom majkom Zumretom. Nažalost, jugoslavenske komuniste 1945. godine nisu zanimale konkretne ljudske sudbine u ovom i sličnim slučajevima i paradoks je da je moj djed izvansudski pogubljen nakon Drugog svjetskog rata na nepoznatom mjestu - rekao je kratko Hasanbegović u izjavi za "Jutarnji list" i dodao da će na samoj ceremoniji biti i preživjela djevojčica Nada Kolman, koja se sad zove Avive Fox.

Nada Kolman rođena je kao dijete židovskih roditelja Viktora i Helene u Gračanici 27. aprila 1942. godine, u vrijeme najgorih progona i stradanja Židova. Njen otac Viktor rođen je u Koprivnici, bio je apotekar i magistar farmacije, koji će se nakon ženidbe preseliti u Gračanicu, gdje je porodica otvorila apoteku. Tamo su se upoznali i sprijateljili s dr. Avdom Prohićem i njegovim bratom Sabrijom.

U tekstu koji je napisao Rejhan Prohić, Hasanbegovićev bratić koji će primiti priznanje, stoji kako su Kolmanovi “izbjegli prvi val hapšenja i deportacije u logore jer su se zbog katastrofalno loše zdravstvene situacije i istovremenog nedostatka zdravstvenih radnika vlasti NDH morale osloniti i na apotekare židovskog porijekla”.

No, 1943. situacija se mijenja i Kolmanovi bježe, a najveće nade polagali su upravo u braću Prohić. Sabrija je u to vrijeme već živio u Zagrebu. Rođen je 1900. u Gračanici, gdje je nastavio s očevim poslom koji je bio trgovac. Bavio se izvozom drveta, naročito željezničkih pragova, i izvozio ih u Zagreb, Beograd, Skoplje, Suboticu, ali i Italiju. Prvi je u Gračanici imao automobil Ford, svom mjestu nabavio je prvi kinoprojektor za nijemi film, a šireći poslove, poslije 1932. godine kupio je poslovnu zgradu u centru Beograda, više poslovnih i stambenih zgrada u Zagrebu, dvije zgrade u Ilici, jednu u Frankopanskoj, kao i ljetnikovac s imanjem na Srebrnjaku, ali i građevinsko zemljište na Pantovčaku.

U Zagreb dolazi nakon raspada Kraljevine Jugoslavije, a u potpunosti se seli iz Gračanice 1942. godine, i to zbog velikog pritiska ustaša. Sredinom 1943. brat Avdo mu piše kako je Nadin otac uhapšen i strijeljan, a da je njezina majka Helena pobjegla, kako “djevojčicu nosi na leđima, u rancu, po ozrenskim šumama, gdje su obje oboljele od upale pluća”. Helena uskoro umire, a jednogodišnja Nada ostaje živjeti s Avdinom porodicom u Gračanici.

No, vrlo brzo i malenoj djevojčici zaprijetila je opasnost od ustaša, pa braća Prohić odlučuju da Nadu prebace u Zagreb. Odveo ju je Rukib, Sabrijin i Avdin najmlađi brat, zajedno sa zaručnicom Mujesirom. Oni su, u slučaju kontrole, trebali odglumiti mladi bračni par koji putuje s djetetom u Zagreb.

Rukib je odabran jer je imao propusnicu za neograničeno kretanje jer se bavio trgovinom. Nakon dolaska u Zagreb, brigu o Nadi preuzela je Sabrijina žena Safeta, Hasanbegovićeva baka. Njihovoj djeci, među kojima je bila i Zumreta, majka Zlatka Hasanbegovića, rečeno je da Nadu predstavljaju kao svoju mlađu sestru. Budući da je Sabrija u Zagrebu imao više nekretnina, malenu Nadu je često selio iz stana u stan i tako je bilo do kraja rata.

Likvidacija

U septembru 1945. godine, po Nadu dolaze preživjeli rođaci, njena teta Erna Sonenschein sa suprugom Albertom. Odvode je sa sobom, pokreću proces posvojanja te 1949. godine cijela porodica emigrira u Izrael. Vrlo skoro Nada završava u Južnoafričkoj Republici, odakle odlazi u Zimbabve kao učiteljica hebrejskog jezika. Na kraju se s porodicom skrasila u Australiji.

Sabrija je s porodicom nakon pada NDH ostao živjeti u kući u Ilici, dok mu je ostalu imovinu država oduzela. Ozna ga je zajedno sa ženom više puta zatvarala. U maju 1946. Sabrija odlučuje u tajnosti napustiti Zagreb i krenuti prema Italiji, no uhvaćen je i bez suđenja likvidiran. Iako se znalo da je likvidiran, u Tuzli se Prohiću sudilo 1947. u odsutnosti, a prema zavičajnom historijskom časopisu "Gračanički glasnik", na inicijativu porodice Prohić, na posebnom sudskom postupku službeno je proglašen mrtvim 2003. godine.

- O cijeloj toj priči pisao sam u knjizi, no tad nije postojao interes javnosti - kaže Hasanbegović.