Uz rad na plodnim njivama, ovčari na području srebreničke općine ovih dana šišaju i ovce. Naporan je posao gajiti i šišati ovce, kaže Abdulah Mešanović (68), jedan od najpoznatijih ovčara iz Klotjevca, četrdeset kilometara od Srebrenice. 

Ovce se šišaju s prvim toplim proljetnim danima, a janjad dva mjeseca kasnije. Mešanović kaže da za njegovo stado od 200 ovaca šišanje traje dva dana i na tom poslu angažirano je svih sedam članova njegove porodice, a u pomoć pristignu i komšije i rodbina.

Njegov sin Halid (40) nabavio je električnu mašinu za šišanje. Kaže da je za jedan nož mašine i nekoliko ručnih makaza izdvojio oko 200 maraka. Po dobar alat morao je ići u Srbiju, jer ga na srebreničkom tržištu nema.

Nakon završenog šišanja Mešanovići vunu natovare na traktor, odvezu je na prikladno mjesto i zapale. Nekoliko godina vunu su bacali u potoke, ali su prestali, jer je tamo dugo stajala i divljač ju je raznosila po njivama i šumama.

- Nema otkupa vune, pa je svi ovčari iz ove općine moraju uništavati. Za vlastite potrebe ostavimo tri runa, operem ih, vunovlačar u Bratuncu ih očešlja, a žene ispletu čarape i druge tople odjevne predmete - kaže Abdulah Mešanović.

Nekad se sve otkupljivalo

Abdulah se prisjeća da je prije rata na području srebreničke općine svaka mjesna zajednica imala državnu otkupnu stanicu. Otkupljivalo se sve - ljekobilje, šumski plodovi, puževi, sve vrste gljiva, orasi, sirove i suhe šljive, a najviše su se tražile vuna i koža, jer su tada bile razvijene tekstilna i kožarska industrija. Otkupne stanice odmah su plaćale predatu robu.