Da mnogo toga ima u genima, dokazuje Iskra Brajović (30), kćerka glumačkog velikana Voje Brajovića, koja je krenula očevima stopama. Telefonskim pozivom Iskru smo zatekli dok je u naručju držala svoju jednoipogodišnju kćerku Ines.
Omiljena uloga
S obzirom na to da je majčinstvu dala prioritet, Brajović nam je otvoreno kazala da je neko vrijeme svoje glumačke obaveze ostavila sa strane, ali se ubrzo planira ponovo aktivirati na daskama koje život znače.
U velikom intervjuu za “Dnevni avaz” Brajović nam je govorila o svom djetinjstvu, trenutku kad je ocu priznala da je gluma njen izbor, ali i o najljepšoj životnoj ulozi - majčinstvu.
- Moram priznati da majčinstvo daje nezamjenjivu vrijednost životu, kad znate da ste odgovorni za odrastanje i odgoj jedne ličnosti. Zato se trudim da pamtim svaki trenutak, jer svi mi kažu da prvih nekoliko godina s djetetom proleti, a lijepo je kad se zajedničko vrijeme majke i kćerke iskoristi do kraja – kaže Brajović.
Čime ste trenutno najviše okupirani kad je karijera u pitanju?
- Igram u “Zvezdara teatru”, u pozorištu “Slavija” i u “Pozorištancetu Puž”. Prvu godinu Inesinog života nisam ni željela da prihvatam nove poslove tako da se nadam da će sad, kad ona ima skoro godinu i po, novi poslovi doći. Zaželjela sam se rada u pozorištu.
Kako je i kada počela Vaša glumačka karijera?
- Sjećam se da sam 2005. upisala Akademiju, a prvu ulogu dobila sam 2007. godine u filmu “Ma nije on takav”. No, s obzirom na to da je on izašao dosta kasnije, prvo pojavljivanje na sceni bilo je u Narodnom pozorištu u predstavi “Figarova ženidba i razvod” u režiji Slobodana Unkovskog. Igrali smo je pet godina, ostala mi je omiljena od mojih uloga.
Šta se desilo kad ste ocu saopćili da želite krenuti njegovim stopama?
- Otac nije bio za to, ali ja sam ipak odabrala svoj put, a jesam li pogriješila, to se zapitam svaki put kad nastupe duge pauze u čekanju novih uloga. Ipak, tu sreću koju osjetim kad stanem na scenu, ne bih mijenjala ni za jedno drugo zanimanje.
Sretni dani
Koliko Vam je karijeri pomoglo, odnosno odmoglo, to što Vam je otac glumački velikan?
- Odmoglo je, jer od njega nikad nisam imala vjetar u leđa, kao ni pomoć u pronalaženju posla. No, šta je, tu je. Trudim se da sama gradim svoj put najbolje što znam.
Koje njegove savjete najčešće pamtite?
- Pamtim savjete od svih svojih starijih kolega. Nisam sujetna i volim kad primijetim da je neko izanalizirao moj rad. Od oca do sada nisam dobila negativnu kritiku, a mislim da sam se od njega naučila strpljenju u toku procesa rada.
Na šta ste u životu najviše ponosni?
- Na kćerku Ines.
Otkrijte nam najteži životni izazov s kojim ste se morali suočiti?
- Moram priznati da, generalno, nisam neko ko je riskirao u životu, uvijek sam se držala čvrsto na zemlji i pažljivo birala životne odluke.
Koliko, prema Vašem mišljenju, pozitivnost utječe na ljudsku psihu?
- Sigurna sam da utječe mnogo. Nisam zlopamtilo i mislim da je to recept za sretan život. Baš kao što kaže sjajna Gabi Novak: “Pamtim samo sretne dane.” Kad se o lijepom misli, lijepe se stvari prizovu.
Sve se dešava s razlogom
Izjavili ste jednom prilikom da ste spremni na spontane scenarije koje život piše. Je li to i danas tako?
- Vjerujem da se sve dešava s razlogom, baš tad kad treba da se desi. Iako vas roditeljstvo čini besprijekorno organiziranim i racionalnim, lijepo je zadržati takav stav prema životu.
Porodična druženja i Roko
Otkrijte nam kako izgledaju Vaša porodična druženja?
- S obzirom na to da moj muž mnogo radi, trojac iz snova, Ines, njena baka, odnosno moja mama, i ja, provodimo dane zajedno, najčešće u šetnjama. Tu je uvijek i moj bulterijer Roko, on ima dvije godine i moje je, takoreći, prvo dijete.
Život prije elektronike, o kojoj smo postali ovisni
Kako pamtite djetinjstvo?
- Pamtim lijepe stvari. Život sa majkom i bratom. Povlastice što sam najmlađe dijete u porodici. Život prije elektronike, o kojoj smo postali ovisni, a pamtim i mačku Gordanu, koja je sa mnom provela period od škole do fakulteta.
