Odgovarajući na pitanja novinara „Slobodne Dalmacije” koji su u septembru 2000. godine u zeničkom zatvoru intervjuirali bivšeg agenta bošnjačke tajne službe, Edin Garaplija opisao je i kada se prvi put susrelo s imenom “Ševe”.
- Čuo sam za njih u tijeku rata. Izbila je jedna afera kada je smijenjen šef sarajevske Službe državne sigurnosti Munir Alibabić Munja koji je javno rekao da postoji jedna jedinica „Ševe“. Međutim, to je bila tabu tema. U samoj službi spominjanje riječi „Ševe“, bilo je popraćeno riječima - šuti, glavu ćeš izgubiti! Dakle, svi su se pribojavali uopće spominjati to ime - rekao je Garaplija.
Što su, zapravo, „Ševe“?
- „Ševe“ su bile postrojba za likvidaciju koja je postojala pri Službi državne sigurnosti. Tu specijalnu postrojbu bivšeg republičkog MUP-a BiH formirao je 1992. godine bivši ministar policije Alija Delimustafić uz suglasnost najvišeg državnog vrha i samog Alije Izetbegovića. Ta je postrojba trebala biti službeno rasformirana neposredno prije reorganizacije službe, znači odmah nakon Dejtona. Neslužbeno, „Ševe“ su nastavile postojati izvan struktura službe.
Novi direktor AID-a Kemal Ademović, nakon dolaska u službu, nije imao kontrolu nad „Ševama“ i zato je zapovjedio provjeru njihova rada. Dobili smo informacije s terena da su oni i dalje aktivni, da i dalje rade, a kada smo tražili potvrdu te informacije službenim kanalima, svi su se ograđivali i rekli da su „Ševe“ rasformirane, što je pobudilo našu sumnju.
Tada je, vjerojatno i uz određenu političku podršku, Ademović zapovjedio istragu o „Ševama“. Dakle, po mojim informacijama, „Ševe“ su nastale početkom rata. Izravni njihov prvi naredbodavac bio je Nedžad Ugljen, zamjenik direktora AID-a, koji je likvidiran odmah nakon izbijanja afere o „Ševama“. Osim Delimustafića, jedan od glavnih organizatora i očeva „Ševa“ bio je i Asim Dautbašić, tadašnji šef tajne policije. Njihov konkretni sponzor bio je Alija Delimustafić, a poslije i svi ministri policije, počevši od Jusufa Pušine pa završno s Bakirom Alispahićem. Svi su oni imali jaku podršku najvišega političkog vrha, sve do samog Alije Izetbegovića i njegova ureda.
Profil pripadnika
Kakav je bio profil ljudi koji su činili „Ševe“?
- Pouzdano se zna da su dvojica u „Ševe“ došla iz srpske specijalne vojne postrojbe. To su rođaci Dragan i Josip Božić. Ostali dio „Ševa“ je formiran na jednom kriminogenom profilu osobe. Dakle, birani su oni koji su bili spremni na sve i nisu prezali ni od čega, poradi nekih materijalnih interesa.
Je li se zna točan broj ljudi koji su činili „Ševe“, ili je samo njihova jezgra bila ista, a broj se mijenjao?
- Točan broj ljudi koji su pripadali „Ševama“ vjerojatno se nikada neće moći utvrditi. Zato što su „Ševe“ u svom nastanku imale petnaestak ljudi. Međutim, to se poslije nastavilo širiti, tako da su i suradnici koji su na bilo koji način pomagali, kao što su sudski vještaci koji su konstatirali naprasne smrti kao prirodne, dobivali članstvo u „Ševama“ – ustvrdio je Garaplija u intervjuu objavljenom 11. septembra 2000. godine u „Slobodnoj Dalmaciji”.
Projektirali injekcije s otrovima kao jednu od metoda likvidacija
Garaplija je među pripadnike „Ševa“ svrstao i „ljude koji su projektirali injekcije s otrovima”.
- To je također bila jedna od metoda likvidacije kojom su se služile „Ševe“. Znači, svi su oni bili primljeni u „Ševe“. Taj se broj stalno progresivno povećavao. Istina, Ademović nam je svojedobno dao jedan popis, koji mu je navodno dostavio Ugljen, o osobama koje su bile raspoređene u „Ševama“. Ali na tome popisu uopće nije bilo osoba koje su, po našim informacijama, predstavljale jezgru „Ševa“ i koji su imali najviše aktivnosti, prije svih Herenda, Božić i drugi – rekao je Garaplija za „Slobodnu Dalmaciju” 2000. godine.
(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)