U nastavku intervjua objavljenog 11. septembra 2000. godine „Slobodna Dalmacija” opisuje kako je Garaplija o „Ševama” progovorio haškim istražiteljima koji su ga ispitivali u tadašnjoj kasarni “Maršal Tito” u Sarajevu.
FELJTON O POLITIČKIM UBISTVIMA
FELJTON O POLITIČKIM UBISTVIMA
Garaplija je prvostepeno osuđen na 13 godina zatvora, a nakon što je proveo pet godina iza rešetaka oslobođen je optužbi za otmicu i pokušaj ubistva Nedžada Herende
U nastavku intervjua objavljenog 11. septembra 2000. godine „Slobodna Dalmacija” opisuje kako je Garaplija o „Ševama” progovorio haškim istražiteljima koji su ga ispitivali u tadašnjoj kasarni “Maršal Tito” u Sarajevu.
Utjecajni ljudi
U ekskluzivnom razgovoru za “Slobodnu Dalmaciju” Garaplija, koji se tad već više od četiri godine nalazio iza rešetaka zeničkog zatvora, čekajući pravosnažnost po žalbi na presudu od 13 godina zatvora te na kraju i bio oslobođen, prvo je odgovorio na pitanje pod kojim okolnostima je došao na čelo AID-ovog Podcentra za tajno praćenje.
- Na mjesto šefa Podcentra postavio me je 1996. godine direktor AID-a Kemal Ademović. Bilo je to vrijeme reorganizacije službe, znači, poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Nakon otkrivanja kampa Pogorelica, koji je služio za tajnu terorističku obuku, i ultimatuma SAD, republičko rukovodstvo je cijenilo da se služba treba reorganizirati. Promijenjen je i dotadašnji direktor AID-a Bakir Alispahić, a na njegovo mjesto došao je Kemal Ademović.
Na jednom sastanku, gdje su bili nazočni Mustafa Hafizović, tadašnji predsjednik Zakonodavno-pravne komisije Parlamenta, vrlo utjecajan čovjek i blizak političkom vrhu države, Kemal Ademović i ja, kazano mi je da se na mene najozbiljnije računa kao jednog od ključnih pomoćnika i suradnika Ademovića u službi.
Tada mi je rečeno da ću biti imenovan za šefa Podcentra, i da ću preuzeti rad na dokumentiranju prodora neprijateljskih, prije svega stranih, službi unutar same službe pa i policijsko-vojnog i političkog vrha.
Prve zadaće
Što su vam bile prve zadaće na novome radnome mjestu?
- Odmah nakon postavljenja, po nalogu direktora Ademovića, i uz političku suglasnost, počeo sam formirati jednu ekipu već prije dokazanih ljudi koji nisu bili upleteni ni u kakve kriminogene aktivnosti. Ta je ekipa dobila zadatak da rasvjetljava neke negativnosti, počevši od ratnih zločina pa do nekih čisto kriminalnih radnji.
Koje ste konkretno ratne zločine istraživali?
- Tijekom svog rada unutar Službe državne sigurnosti prije, a poslije AID-a, radio sam na poslovima dokumentiranja prije svega srpskih zločinaca. Potom smo radili na dokumentiranju zločina hrvatskih ekstremista, da bi na kraju dobio zadatak dokumentirati nedjela ekstremista i zločinaca među Bošnjacima. Prije svega tu mislim na zločinačke aktivnosti jedinice „Ševe“, koja je bila instruirana od dijela policijsko-vojnog vrha pod pokroviteljstvom određenih političara.
Završna operacija
Do kojih ste informacija došli u istraživanju zločina hrvatskih ekstremista?
- Pa sada, nema potrebe da govorim o tome dijelu. Uglavnom moja uloga u tome dijelu istraživanja bila je više tehničkog karaktera, ne direktno operativnog.
A zločina srpskih ekstremista?
- Što se tiče istraživanja srpskih zločina, tu smo išli na aktivnosti vrha SDS-a, prije svega Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Ratka Mladića i drugih.
Kada ste dobili zadaću da istražujete i bošnjačke zločine?
- To je sad već bila moja završna operacija na mjestu šefa Podcentra. Jedan od konkretnih prvih zadataka bio je dokumentirati aktivnosti jedinice „Ševe“.
(Sutra: Šuti, glavu ćeš izgubiti)