Evropska unija je najveći donator Regionalnog stambenog programa i do sada je izdvojila 49 miliona eura za stambeno zbrinjavanje nekih od najugroženijih porodica širom Bosne i Hercegovine. Do sada je u BiH, u okviru Regionalnog stambenog zbrinjavanja, izgrađeno 435 stambenih jedinica, a 1.200 ih se planira izgraditi u ovoj godini.

Jedna od takvih zgrada nalazi se u Tuzli, broji 20 stanova i jedna je od brojnih izgrađenih uz pomoć Evropske unije širom Bosne i Hercegovine. Bio je to važan i emotivan dan za sve porodice koje su nakon 25 godina iščekivanja, napokon, dobile krov nad glavom.

- Nisam vjerovala da ću ikada doživjeti ovaj dan - uzimajući ključeve svoga stana, kazala je sa suzama u očima Hanumica Jusić, civilna žrtva rata iz Zvornika.

Jedan od sretnika je i Emsudin Čivić, koji je opisao svoje iskustvo u novoizgrađenoj zgradi.

- Gledajući dolje, s balkona, mogao sam vidjeti zastave Evropske unije i nove komšije kako se useljavaju u novoizgrađenu zgradu do njegove. Zatim sam čuo poznati glas kako izgovara moje ime. Kada sam se okrenuo, vidio sam svog bivšeg komšiju iz Zvornika Muju Hamzića, koji je stajao na balkonu pored – ispričao je Čivić.

Emsudina i Muju razdvojio je rat 1992. godine, a sada su se ponovo pronašli nakon 25 godina.

Jedan od onih koji su dobili ključeve stana jeste Zijo Ribić. Dobio ih je u decembru 2016. godine. Ni slutio nije da će poslije godinu i po biti tako sretan i zadovoljan, jer su se njegovi snovi, poslije nezapamćene životne golgote, počeli ostvarivati. Naime, Zijo Ribić je jedini preživio porodični pokolj u rodnom selu Skočić kod Zvornika kada su mu “Simini četnici” pobili roditelje, sestre i brata.

- Bio sam nezaposlen kada sam se uselio u ovaj stan. No, ubrzo sam dobio posao, a prije dva mjeseca i kćerkicu Saru. Osjećaj je neopisiv – kaže Zijo Ribić, kojeg smo posjetili u novom stanu u trenucima dok mu je u gostima bila rodbina iz Berlina.

- Napokon i meni neko može doći u goste. Prije, dok sam bio podstanar, ili dok sam živio u sobičku hotela “Tuzla”, gdje sam i radio, niko mi nije mogao doći. Uselio sam se, što bi se reklo, u go stan. No, uz pomoć dobrih ljudi stizali su namještaj, šporet, televizija... Danas ja i moja Ramiza te kćerkica Sara imamo sve što ima prosječna porodica u BiH. Ne žalim se. Radim i od svog rada živim – kaže skromni Zijo.

Sa Ramizom je pet godina u vezi. I ona je odrasla u Domu za djecu bez roditeljskog staranja, a u avgustu će i konačno postati gospođa Ribić.

- Dogodit će se, eto, da ću se iz ovog stana i oženiti. Odabrali smo ljetni period da bi moglo doći što više rodbine. Kroz sve što sam prošao napokon mogu reći kako je nafaka i mene pogledala. Svakako da veliku zahvalnost dugujem svim onima koji su mi pomogli i pomažu – kaže Zijo Ribić.