Subota, 24. mart: Računi, ovjere, potpisi
Za mnoge je subota dan za odmor i opuštanje. Međutim, za mene nije jer sam četiri dana bio odsutan iz firme zbog sjednice Predstavničkog doma PSBiH. Nakupilo se posla da ne znam kako ću sve stići. Stoga, radim za sada samo ono što ne može čekati, kao što su plaćanja računa i završavanje elaborata koji već duže čekaju da ih pregledam, ovjerim i potpišem. Postajem sve više šef u firmi, a sve manje i njen radnik. Uposlenici se ne bune, izgleda da je njima opuštenije bez mene i da im je jasno da sve više moraju samostalno raditi i odlučivati o stručnim poslovima. Odgovara i njima, a i meni, iako se poželim terena i inžinjerskog posla jer volim svoj poziv i geodeziju.
Nedjelja, 25. mart : S Lamijom i Lejlom
Prijepodne je vrijeme za kafu s prijateljima i stranačkim kolegama u Bužimu. Sve su rjeđe ovakve prilike kada opušteno razgovaramo uz kafu, ali, naravno, ti razgovori nikako ne mogu proći bez političkih tema. No, uvijek su dobrodošle i lokalne šale, ali one često imaju poruku za nas, političare, jer su izraz naše zbilje i svakodnevice. One pokazuju šta muči narod i na koji način naši građani doživljavaju politički rad i djelovanje. Nekada nije baš ni ugodno, ali moramo se suočavati sa stvarnošću kako bismo mijenjali situaciju nabolje.
Nedjeljno popodne sam iskoristio za završavanje poslovnih obaveza jer sutra rano putujem u Brisel na 3. sastanak Odbora za stabilizaciju i pridruživanje, a vraćam se tek u četvrtak.
Najljepši dio nedjelje sam proveo navečer uz familiju. Kada sam im rekao da ponovno idem na put, kćerke nisu bile nimalo sretne. Lamija je pitala zar baš moram opet, a Lejla je htjela da se igramo bez obzira na moje znakove umora. Ipak, igra s njom potpuno me osvježila i opet sam spreman za početak nove sedmice.
Ponedjeljak, 26. mart : Prohladno u Briselu
Rano sam krenuo na aerodrom u Zagreb, odakle imam let za Brisel. Voze me rođaci Halid i Demir. Kažu da im nije bilo teško krenuti tako rano, a u putu sam se uvjerio da je tako, jer sam samo ja drijemao. Ubrzo avion polijeće, a nakon ugodnog putovanja, u hotel stižem oko podne. Dočekuje me prohladan i sunčan dan. Nakon kraćeg odmora sastajem se sa šeficom Ureda komisije za odlučivanje o sukobu interesa Dankom Polovinom-Mandić i zamjenikom direktora APIK-a Draganom Slipcem, radi pripreme i dogovora za sutrašnji sastanak. Moja obaveza kao predsjednika Komisije za odlučivanje o sukobu interesa je da pratim i odgovaram na pitanja iz dijela dokumenta za diskusiju koji se odnosi na sistem sukoba interesa u BiH. S tim mislima dočekujem i noć.
Utorak, 27. mart : Poziv iz Evropske komisije
Oblačno je i promjenljivo vrijeme u Briselu baš kao i naš napredak na evropskom putu, a koji ćemo danas predstaviti u raspravi Odbora za stabilizaciju i pridruživanje između EU i BiH. Ulazak u zgradu Centra „Albert Borschette“ je na vrijeme i sastanak počinje u devet. Predstavnici Evropske komisije su pozvali BiH da se održe opći izbori 2018. godine u demokratskom ambijentu, i na najbolji način. Ukazano je na potrebu provođenja svih odluka Ustavnog suda BiH, a posebno na hitnost provedbe odluke koja se odnosi na izbor delegata u Dom naroda FBiH.
U dijelu diskusije o sistemu sukoba interesa u BiH naglasio sam da je grupa poslanika uputila u zakonodavni postupak novi tekst Zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH. Istakao sam da bi usvajanjem takvog novog teksta zakona ispunile i GRECO preporuke, utvrdila bi se obaveza i način podnošenja izvještaja o finansijskom stanju i imovini nosilaca javne funkcije, kao i provjera podataka iz finansijskih izvještaja, što je posebno zanimalo sagovornike iz EK. Ono što mi se čini veoma važnim je to da su predstavnici Evropske komisije pozvali vlasti u BiH da usvoje novi Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH. Sastanak je bio vrlo sadržajan i prezentirane su sve teme koje su značajne za napredak naše države na evropskom putu.
Srijeda, 28. mart : Raspoloženi zemljak
Opet kiša u Briselu. Već mi fali naše sunce, a tek treći dan sam ovdje. Kako će tek biti kad budemo dio Evropske unije. Hoće li naše sunce jače sjati? Jutarnje pripreme za polazak kući. Iako imamo vremena do podne, kiša pada i nije vrijeme za šetnju.
Ostajem u hotelu, odgovaram na pristiglu poštu. U 15 sati sam krenuo ka aerodromu. Vozi me Elvedin Salman, duhovit i vrlo raspoložen zemljak, iako je gužva u gradu, on sve prečice poznaje i u najkraćem vremenu stižemo na aerodrom. Kući idem letom iz Brisela u Beč, pa iz Beča za Sarajevo. U Sarajevo sam stigao oko pola deset. Sretan sam što sam u Sarajevu, ali ću tek biti sretan kad sutra stignem kući. Tako završava ovo moje putovanje.
Zaključio sam da evropski put jeste težak, ali nije nedostižan. Potreban je radi nas i života naše djece, zbog toga smatram da moramo dati dio sebe da bismo na tom putu uspjeli.
Četvrtak, 29. mart : Krajina preko bijela svijeta
Čitav dan radim u uredu u zgradi Parlamentarne skupštine. Imam dosta tekućih poslova i obaveza koje moram završiti u jednom danu da bih što prije krenuo kući u Čavu. Već me svi zovu, pitaju kad ću doći. U pola šest konačno završavam sve planirano za danas i krećem. Uvijek sam sretan kad idem kući, pa mi se previše žuri i pomalo budem nervozan ako kasnim, kao što je to danas. Radim pod pritiskom, što nije dobro.
Put je kao i obično, zamoran i iscrpljujući. Krajina je daleko od Sarajeva, ali po ovim cestama čini mi se da je preko bijela svijeta.
Petak, 30. mart : Čeka firma
Nakon odsutnosti od četiri dana ponovo sam na poslu u svojoj firmi. Dosta posla se nakupilo. Inžnjerski posao je vrlo zahtjevan i odgovoran, kao i političara kada bi bio mjerljiv i kada bi ga svi tako radili. U tim aktivnostima i mislima mi prolazi i dan. Da se svi zalažemo da radimo svoje poslove odgovorno i stručno, jer samo tako ćemo izgraditi bolji ambijent za život u ovoj našoj lijepoj i sunčanoj državi. Čini se da ovdje sunce jače grije.
