Ljudi poput njega nekada kasnije obično završe na margini. Dok su sve oči uprte u Miralema Pjanića, Edina Džeku..., a emocije navijača i istinskih patriota po ustaljenom pravilu diktiraju uspjesi i neuspjesi onih najboljih što imamo, teško je očekivati da će sredina poput naše dugo pamtiti one „manje“ na našoj sportskoj pozornici. Ovakve poput Sakiba Malkočevića.

Rizik za antologiju

Budimo realni, nije Sakib nogometna veličina poput Ivice Osima kakvoj se obično dičimo u trenucima euforije i radosti. Nije bio ni vrhunski fudbaler poput Safeta Sušića, čiju ćemo maestralnost decenijama pamtiti, niti svjetska zvijezda poput Edina Džeke, koji je nečim posebnim usrećio narod. Prije ćemo reći da je bio neko koga su upornost, želja, entuzijazam i ljubav prema ovoj igri vodili kroz život, prema konkretnim ostvarenjima koja bi se, prema svim parametrima, morala spominjati s dubokim poštovanjem.

Nekadašnji fudbaler Slobode je u centru pažnje jer je ove sedmice napravio nešto što niko drugi nije, a, ruku na srce, teško da i hoće. Treći put zaredom odveo je kadetsku nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Evropsko prvenstvo i to s različitim generacijama, što je podvig kakav bi, ako ima ikakve pravde, Malkočevića morao svrstati među velikane našeg sporta. Tri godine zaredom BiH među 16 najboljih u Evropi. Jedino i samo u kadetskom fudbalu. Ni u čemu drugom.

U zemlji u kojoj djeca prve korake prave na oranicama, gudurama i močvarama, u uvjetima na nivou prošlog stoljeća, selektor naših kadeta uspio je napraviti selekciju koja je u ringu s talentima omladinskih velesila Francuske, Danske i Austrije osvojila prvo mjesto, što je ravno podvigu. I ne samo to, jer se njegovom, trebamo to reći, kockarskom potezu da prvi put pozove nogometaša koji će nekoliko dana kasnije postići gol za plasman na Euro, može dodati epitet antologijskog, koji će se dugo prepričavati.

Vukao poteze

Zbog zdravstvenog stanja Malkočević, nažalost, nije mogao voditi ekipu na turniru odluke u Austriji, no iz Tuzle je koordinirao njihove aktivnosti i vukao ključne poteze koje je njegov kolega Zoran Erbez na licu mjesta provodio u djelo. No, najavio je da bi na samoj završnici Eura u Engleskoj, u maju ove godine, ponovo mogao biti na klupi, vodeći našu ekipu do novog uspjeha koji bi njegovom radu s bh. kadetima dao konačan obol.

Do sada je za sedam godina podigao isto toliko generacija mladih nogometaša. Ekipu je vodio u 106 utakmica, osvojio tri UEFA-ina razvojna turnira, pet puta se probio u elitni krug kvalifikacija, a tri puta na Euro. I neka ne stane na tome.

Životni vijek u Slobodi

Malkočević je rođen 25. januara 1965. godine u Tuzli, a uskoro će se navršiti 30 godina otkako je u Slobodi, gdje ima status velikana. Debitirao je za Tuzlake krajem osamdesetih, a nakon igračke karijere uslijedila je trenerska. Na klupi Slobode prošao je sito i rešeto, od bitke za opstanak do izlaska na međunarodnu scenu.

Kvalitet rada s omladinskim kategorijama potvrdio je na klupi juniora Slobode, s kojima je osvojio titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Trenutno je koordinator omladinskih selekcija tuzlanskog kluba.