Analizirajući razlike između vođenja istraga o likvidacijama Nedžada Ugljena (ubijen 1996.), nekadašnjeg drugog čovjeka bošnjačke tajne službe AID, i Joze Leutara (ubijen 1999.), federalnog doministra policije, “Dani” su u nastavku teksta od 26. novembra 1999. kao najbitniji istakli interes međunarodnih faktora u BiH.

Nagrada od milion

- Dok je Ugljenova smrt od samog starta tretirana isključivo unutarbošnjačkim predmetom, i nakon što se posumnjalo da će se Leutarovo ubistvo naprosto izlizati od istraživanja, IPTF i SFOR su se uključili na najpragmatičniji način koji poznaju: iznuđivanjem ponude nagrade od milion maraka donosiocu relevantne informacije koja će ukazati na put do egzekutora. Naravno, kao i u svim dobrim američkim filmovima, podrazumijevala se potpuna zaštita bezbjednosti svjedoka.  

Arman Jašarević je naprosto nasjeo, povjerovao u tezu pravne države od ponedjeljka i odlučio da kaže ono što zna. Danas misli da je tim činom potpisao osobnu smrtnu presudu. Kome sve smeta neugodni svjedok?

Odveć lako bi bilo zaključiti: svima. Jer, priča Armana Jašarevića preduboko zadire u samu srž organiziranog "bošnjačkog" kriminala u BiH da bi se ignorirala ili tretirala onako kako to već čine dužnosnici Ministarstva unutarnjih poslova.

Otud se šturo saopćenje, inače najčešći metod komunikacije policije sa javnošću, pokazalo idealnim rješenjem. Ono čak sadrži i elemente istine ili, još bolje rečeno, činjenice oko kojih se SFOR, IPTF i FMUP slažu.

Ključni detalj

Mogućnost da je Bakir Izetbegović naložio ubistvo Joze Leutara, u telefonskom razgovoru sa Ismetom Bajramovićem Ćelom kojem je prisustvovalo još pet ljudi, uistinu se čini nevjerovatnom. A upravo je to podatak koji je kao ključni detalj Leutarove kasnije pogibije iznio Jašarević.

Po njegovim tvrdnjama, sastanak se dogodio 3. marta 1999. godine (Leutar je ubijen 16. marta), a obećana nagrada za Leutarovu smrt trebala je iznositi 100.000 njemačkih maraka po učesniku u atentatu - objavili su „Dani” prije 19 godina u tekstu „Ko će ubiti neugodnog svjedoka Armana Jašarevića”.

Saslušavan četiri dana i noći

- No, za razliku od FMUP-a, Jašarevićevu priču su IPTF i SFOR vrlo ozbiljno shvatili, u onom njenom preostalom dijelu koji također sadrži više nego teške optužbe za terorizam i organizirani kriminal. Puna četiri dana i isto toliko noći Jašarević je proveo u SFOR-ovoj bazi na Butmiru, u rijetkim trenucima odmora napuštao je prostorije u kojima je svjedočio tek toliko da prošeta, i to obavezno i uvijek samo u crnoj majici. Da se razlikuje od ostalih, ponuđeno je objašnjenje, no Jašarević priznaje da se i tada prepao da neko od njega jednostavno ne pravi metu – pisali su „Dani” u tekstu od 26. novembra 1999. godine. 

(Sutra: Šta je sve otkrio Arman Jašarević)