Javnu ustanovu „Terapijska zajednica - Kampus Kantona Sarajevo“ osnovala je Skupština Kantona Sarajevo 2003. godine, a ideja je legendarnog komandanta Haseta Tirića. Prvi korisnici primljeni su 1. jula 2007. godine. Jedanaest godina kasnije ovo je hvale vrijedna ustanova, koja okuplja visokokvalificirano osoblje, na čijem čelu je danas v. d. direktora Kemal Mušinbegović.
Jednogodišnji tretman
- Radi se o terapijskoj zajednici u koju mogu doći svi i koja nema veze s bilo kojom vjerskom zajednicom koje, inače, na našim prostorima formiraju slične ustanove. Počeli smo s tri korisnika i kao ustanova samo za korisnike muškarce, a od prošle godine imamo i žensku kuću. Imamo ugovor i sa Ministarstvom pravde, tako da primamo i korisnike koji obavljaju društveno korisni rad. Trenutno je tu 15 korisnika, a kapacitet nam je 30 osoba. Kroz 11 godina rada kroz naš kampus je prošlo između 750 i 800 korisnika. Neki su boravili po nekoliko mjeseci, polovina je prošla čitav tretman, a polovina njih s čitavim tretmanom, nažalost, ponovo se vratila paklu droge, ali nudimo mogućnost ponovnog povratka ovdje – priča nam Mušinbegović.
On pojašnjava i sam ciklus boravka u Kampusu. Tretman, naime, traje 12 mjeseci i sastoji se od tri faze: adaptacija (traje oko mjesec), rehabilitacija (tri mjeseca) i resocijalizacija (oko 8 mjeseci).
- Za provođenje tog programa zaduženi su radno-okupacioni terapeuti, psiholozi, socijalni radnici, sociolozi, sportski terapeuti i medicinsko osoblje - kaže Mušinbegović.
U okviru Kampusa djeluje i Služba za stručno-terapijske poslove, čiji uposlenici rade direktno s korisnicima s ciljem promjene ponašanja i navika.
Važna integracija
- Ovo je kompleksan proces koji ovisi o samom pojedincu, ali i nama koji radimo s korisnicima. Nažalost, u praksi sam imao primjera da su se ljudi nakon 20 godina ponovo vraćali drogama. Socijalna integracija ljudi koji uspješno završe program je itekako bitna i država je ta koja se treba uključiti i pomoći, iako je i do sada dosta toga urađeno i mislim da je problem prepoznat. Također, porodica je veoma bitna i ona treba davati podršku. Na tom polju imamo tim za integraciju, radimo s korisnicima i nakon izlaska obilazimo ih, tražimo zaposlenje i pokušavamo da razbijemo barijere koje postoje. U Kampusu je okupljen mlad tim i želimo da budemo servis našim građanima - kaže šef Službe za stručno-terapijske poslove dr. Šahim Kahrimanović.
Trenutno u Kampusu boravi 14 muškaraca i jedna žena.
- Tu sam skoro pet mjeseci, čist sam i ovdje mi je za sada odlično. Sve je kako treba, od osoblja, rada, terapija do ljudi koji su tu zajedno sa mnom. Pokušavao sam se liječiti u brojnim komunama, ali bezuspješno i evo na kraju sam došao tu. Ovisnik o heroinu, kokainu i drugim drogama sam već 20 godina, što je zaista veliki vremenski period, u kojem sam nanio mnogo štete i sebi i svojoj porodici. Sad se nadam da ću uspješno proći ovaj tretman, a kad izađem vani - ko zna. Mislim da nam i država mora pomoći pri integraciji u društvo i pronalasku zaposlenja, jer bez toga zaista ne vidim neku perspektivu – kaže nam N. E., jedan od korisnika usluga Kampusa.
Planovi za proširenje
U budućnosti namjeravaju da Kampus postane institut u sklopu kojeg će biti centar za maloljetnike, ženske i muške ovisnike. Tačnije, da u saradnji s nadležnim Ministarstvom pravde ovo postane mjesto gdje će osuđenici obavljati društveno-korisni rad koji im je dosuđen presudama prilikom izricanja kazne.
