Najznačajnija historijska znamenitost na području velikokladuške općine je Stari grad, uz koji se vezuje cjelokupna historija Velike Kladuše.

Sagrađen na uzvišenju iznad rječice Grabarske, dominira okolnim pejzažom ovog gradića, a čvrsti bedemi i kamene kule svjedoče o njegovoj postojanosti i dugotrajnosti.

Pisani podaci

Najstariji dio grada, onaj centralni, opasan je visokim, tvrdim i okruglim bedemom, a u grad se ulazilo pomoću uskih stepenica.

Grad se u srednjovjekovnim hronikama, pod nazivom Cladosa, prvi put spominje 1280. godine.

Historijski izvori navode da je u 13. stoljeću utvrđeni grad pripadao knezovima Babonićima Blagajskim, tadašnjim ugarskim vazalima, dok se nešto kasnije kao njegovi gospodari spominju hrvatski feudalci Frankopani Slunjski.

Velikokladuški Stari grad 1633. godine osvojile su Osmanlije i tada je ova građevina opasana bedemom, a unutar grada sagrađena je džamija.

Starim gradom upravljao je dizdar, a kao posljednji upravitelj navodi se Husein-aga Alagić, čiji su preci vladali tamošnjim prostorima 150 godina. Austrougari su osvojili Veliku Kladušu 1878. i period njihove vladavine karakteriziraju urbanizacija i industrijalizacija tih prostora.

Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća Stari grad počinje se graditi kao Hotelsko-ugostiteljsko-turistički kompleks (HUTK) u sklopu „Agrokomerca“. Afera „Agrokomerc“ prekinula je završetak projekta, a gradnja je okončana neposredno prije agresije na BiH.

- Stari grad tada je sagrađen kao hotelsko-turistička cjelina s elementima etno-gradnje, i u njegovom sastavu bilo je 16 kuća u starobosanskom stilu. Naselje je projektirano tako da podsjeća na krajiško selo, oblikujući sa Starim gradom prepoznatljiv motiv razglednice Velike Kladuše – govori Sead Delić, direktor HUTK Stari grad.

Temeljita obnova

Danas je Stari grad omiljeno izletište Kladušana, kao i mjesto koje rado posjećuju turisti u tom gradu.

- Iako je veliki turistički potencijal, o Starom gradu niko ne vodi računa, ni lokalna zajednica, a ni Unsko–sanski kanton, pa ni BiH - ističe Delić, dodajući da je velikom broju objekata unutar tog kompleksa potrebna temeljita obnova.

Bez obzira na to što su Stari grad zapostavile institucije koje bi se trebale više brinuti o ovom bh. blagu, na njemu se uvijek može naći veliki broj šetača, izletnika i zaljubljenika u prirodu.

Područje oko Starog grada opasano je gustom borovom šumom, što daje poseban ugođaj izletištu.

Legenda o Muji i Halilu

Narodna predanja govore o tome da su sredinom 17. stoljeća u Starom gradu živjeli braća Mujo i Halil Hrnjica. Pjesme o Muji i Halilu postale su obilježje cjelokupnog prostora na kojem danas žive Kladušani. Prema predajama, veliki epski junak Mujo Hrnjica rođen je u Lici.

Mujo i Halil sinovi su osmanskog trgovca koji se oženio sestrom Hurem-age Kozlića, a poginuo je u Principovini. Kako su rano ostali bez oca, othranio ih je daidža, ali ih Ličani nisu mnogo voljeli, pa su se morali odseliti.

Odvedeni su u Veliku Kladušu, a u potrazi za hranom Mujo je otišao do Banje Luke da kupi kravu. Baš u to vrijeme izvjesni harambaša harao je Banjom Lukom i tada je, prema predanju, prvi put Mujo Hrnjica dokazao svoje junaštvo ubivši harambašu i njegovo društvo, zbog čega je i postavljen za nadzornika Bosanske krajine.