Dok je Senad Avdić u “Slobodnoj Bosni” godinama tvrdio da su motive za ubistvo federalnog doministra policije imali radikalni islamski krugovi i da odgovornost leži na bošnjačkom političkom vrhu, u nastavku dokumentarnog serijala o političkim ubistvima koji je autorica Arijana Saračević-Helać snimila 2012. godine i objavila na FTV-u istaknuto je, pak, da je „Leutar bio na najboljem tragu da pomrsi račune kriminalnom podzemlju bh. HDZ-a, koje je dominiralo švercom droge i automobila kroz meku granicu s Hrvatskom”. 

U šok-sobi

- Time bi se ponovno mogla aktualizirati i zanimljiva priča o Leutarovoj torbi koja je, navodno, nekoliko minuta nakon atentata 16. marta 1999. godine nestala s mjesta tragedije - objavljeno je u emisiji Federalne TV.

Mehmed Žilić, bivši ministar unutrašnjih poslova FBiH:

- Odmah poslije ubistva, kada mi je gospodin iz kriminalističkog sektora javio šta se desilo, ja sam bio u roku od desetak minuta na licu mjesta i svojim sam očima vidio Jozinu tašnu na zadnjem sjedištu. Tada sam rekao policajcu koji je bio iz Kantonalnog MUP-a, a koji je vjerovatno mene dobro poznavao, da ne smije niko prilaziti tom vozilu. Mi smo otrčali brzo u bolnicu da vidimo šta se desilo sa Jozom Leutarom. Jozo je bio u šok-sobi. Međutim, iza mene je došao iz kriminaliteta Luka Glibo i ta tašna je odnesena – izjavio je Žilić za FTV.

Luka Glibo, tadašnji načelnik Sektora kriminalističkih poslova:

- Ta aktovka je bila osobna stvar pokojnog Joze koju je on nosio sa sobom. Šta je bilo s njom, niti me kad zanimalo niti znam – tvrdio je s druge strane Glibo.

Lični dokumenti

U prilogu FTV-a dalje je navedeno:

- Aktovka koja je kasnije zaista vraćena porodici sadržavala je samo lične dokumente. Prema podacima tužiteljstva, u aktovci su se nalazili važni dokumenti o policijskoj operaciji „Stolac” koje je Leutar tog dana trebao da preda nekome iz međunarodne zajednice.

Hrvatski policijski čelnik želio da istragu vodi Munir Alibabić

S druge strane, u dosjeu “Sarajevski atentat - smrt Federacije” pretprošle godine ugašeni sedmičnik Senada Avdića “Slobodna Bosna” 20. marta 1999. godine prenio je tvrdnje neimenovanog visokog policijskog dužnosnika koji je rekao da je Jozo Leutar svojim dolaskom u Sarajevo, odmah po potpisivanju Vašingtonskog sporazuma, iskazao želju za zajedničkim radom i jedinstvenim FMUP-om. 

- Ali s kim ga je mogao graditi. S jedne strane su bili pritisci tvrdolinijaša iz Hercegovine, koji nisu željeli ništa zajedničko, a s druge bošnjačka otvorena namjera da uspostave vlastiti paralelni sistem. Dok je Leutar sjedio u Sarajevu, početkom 1996. godine njegov ministar Alispahić je uz pomoć iranskih instruktora organizirao obuku terorista na Pogorelici" - kaže za SB ovaj policajac i dodaje:

- Nedavno je na skupu u središnjoj Bosni povodom napada na hrvatske policajce, gdje je bio okupljen najviši policijski vrh, jedan hrvatski policijski čelnik, mislim da se preziva Vukoje, rekao: „Gospodo Bošnjaci, mi vama nećemo vjerovati dok god ste više političari nego profesionalci. Ja vas uvjeravam da kada bismo, umjesto s vama, surađivali sa profesionalnim policajcima kakav je Munir Alibabić, vrlo brzo ova ubojstva bismo riješili i zajednički radili".

Atentat na Jozu Leutara se u potpunosti uklapa u mozaik napada na hrvatske policajce koji se već dvije godine odvijaju na području središnje BiH. Ubijeni i ranjeni hrvatski policajci u Travniku i okolici po pravilu su pripadali "umjerenoj struji", mahom je riječ o ljudima koji nisu imali privatnih neprijatelja, kao što ih nije imao ni Jozo Leutar – objavila je “Slobodna Bosna” 20. marta 1999.

U emisiji FTV-a, pak, 2012. godine Munir Alibabić Munja, bivši načelnik Službe državne bezbjednosti BiH, je rekao:

- Pokojni Leutar je bio na jednoj od čelnih pozicija u MUP-u Sarajeva. Bio je, koliko se sjećam, treći čovjek i on je bio tada čvrsto riješio da ostane u svom gradu, u svom MUP-u. Međutim, neki nacionalisti iz MUP-a su ga jednostavno raznim pritiscima otjerali. Bili su to ljudi bošnjačke nacionalnosti – izjavio je Alibabić.