Cvijeta Stanković (87) iz Nove Topole, iako duboko u devetoj deceniji, prede vunu i plete odjevne predmete, i to bez naočala.  

Četvrtkom i nedjeljom na bosanskogradiškoj pijaci prodaje opletene radove, a dio zarađenog novca ostavlja u posebnu pregradu u novčaniku. Mnogi će pomisliti da je u pitanju ''crni fond'', ali ona razmišlja drugačije...

- Obožavam putovanja. U mladosti nisam imala priliku da vidim mnogo svijeta, a to mi je velika želja. Bila sam ove godine u Jajcu, Mostaru i Višegradu, a nagodinu planiram da posjetim Plitvička jezera, Triglav i Titovu pećinu u Drvaru - kaže Stanković.

Ova vrijedna pletilja kaže da je u mladosti mnogo radila, podizala djecu, radila u njivi, šumi i štali. Poslovi se tad nisu dijelili na muške i ženske.

- Imam trojicu sinova. Jedan živi u Kranju i pričao mi je o ljepotama Triglava i tamošnjih jezera, dvojica su ovdje, u Lijevče polju - naglašava Stanković.

Iako nije ni dan provela u školi, ova krepka starica zna i čitati i pisati. Naučila je, kako kaže, uz druge žene na sijelima, šarajući priglavke. Priznaje da se njene rukotvorine nalaze širom zemaljske kugle, od Amerike do Njemačke i Švedske.

Ruke služe, noge nose

- Ruke me dobro služe, a noge dobro nose. Čovjek je bogat koliko svijeta vidi. Sanjam o putu oko svijeta, pa makar svake godine pomalo - kaže Stanković.