Najstarija populacija u Bosni i Hercegovini okreće se umjetnosti i dizajnu kako bi izbjegla siromaštvo.

Od penzionisanja 2010. godine, ekonomista Meliha Bičo Družić iz Zenice prima minimalnu penziju od 326 KM mesečno. Iznos je daleko ispod onoga što joj je potrebno da pokrije čak i osnovne troškove života, pa Meliha mora razmišljati o različitim načinima povećanja njenog domaćeg budžeta, piše Euronews.com.

Jedna od njih je prodaja kišobrana na kojima su njeni crteži, koje ona nudi potencijalnim kupcima preko svog Facebook profila. 

Kupuje jeftine jednobojne kišobrane, uređuje ih vodootpornim bojama i pretvara ih u atraktivnu dodatnu opremu koju lako prodaje za 40 KM.

- Svaki put kada pada kiša, objavljujem fotografije mojih kišobrana na Facebooku da povećam prodaju - kaže 62-godišnja Meliha, koja je došla do ideje kada je morala popraviti kišobran koji se pokvario dok je pokušala da se brani od pasa lutalica koji su je napadali na ulici.

Otkako je počela biznis sa kišobranima, prije 5 godina, Meliha Bičo-Družić preferira kišne dane u odnosu na sunčane. 

Dok iščekuje kišne dane, Meliha stvara slike i suvenire koje prodaje kroz lokalnu asocijaciju za koju volontira. 

- Pravim različite stvari, bilo da su kišobrani, šalovi ili slike, tako da uvijek uspjevam nešto prodati - kaže Meliha.

Prema njenim proračunima, do sada je ostvarila zaradu približnu iznosu četiri njene penzije. 

- To me čini sretnom, jer sam kreativna i pravim umjetnost. Pomaže mi u plaćanju računa - dodaje Meliha.

Mnogi penzioneri u Federaciji Bosne i Hercegovine žive na ivici siromaštva. 

Slikarstvo značajan izvor prihoda

Od oko 410.000 penzionera u zemlji, oko dvije trećine živi sa minimalnim uplatama od 326 KM mjesečno, dok prosječna penzija iznosi 360 KM (184 eura).

Dana 25. oktobra, hiljade ljudi okupili su se pred vladinim zgradama u Sarajevu na protestu, pozivajući na povećanje penzija i bolju socijalnu i zdravstvenu zaštitu.

Mirsad Šišić pretvorio je svoj hobi slikarstva u mali, ali značajan izvor godišnjeg prihoda .

- Preživjeti u Bosni je samo po sebi oblik umjetnosti - kaže Mirsad Šišić, 65-godišnjak, koji se penzionisao prije sedam godina i otada se bori da preživi na penziji od oko 400 KM mjesečno.

Bivši rukovodilac elektronike, Mirsad zarađuje novac prodajom slika i slikanjem, uglavnom učenicima osnovnih škola u svom rodnom gradu Zenici: "Nije mnogo. Uspješno prodajem do 15 slika i držim dvije do tri umjetničke škole godišnje. Ali, to je bolje nego ništa. "

I Mirsad i Meliha izlažu svoja djela u maloj galeriji koju vodi Udruženje "Naš most". Galerija prikazuje slike lokalnih penzionisanih amaterskih umjetnika i jedno je od nekoliko mjesta u Zenici, gdje se održavaju kulturni događaji i umjetničke radionice.

- Stvari koje radimo ovdje omogućavaju nam da pobjegnemo od ove užasne realnosti Balkana - kaže Mirsad.

Međutim, sve je teže zadržati galeriju, jer lokalne vlasti ne podržavaju njihov rad, a članovi udruženja moraju snositi troškove.

Osim toga što ne pokazuju interesovanje za kulturu i umjetnost, bosanske vlasti rijetko pružaju besplatne usluge starijim osobama, koje se često osjećaju napuštenim od društva.

Brojni penzioneri u Bosni i Hercegovini se bore sa siromaštvom i socijalnom isključenosti.

Jedna od njih je 67-godišnja Zdena Šarić, koja ne dobiva državnu penziju zbog birokratskog propusta. 

Stalni finansijski problemi učinili su je deprimiranom i izolovanom, ali nakon što je na društvenim medijima objavila fotografije obnovljenih komata starog namještaja, počela je zarađivati od toga, stegla nove prijatelje među klijentima i ljubiteljima dizajna.

Njena radoznalost za primjenjenu umjetnost dovela je do edukacije o različitim tehnikama restauracije na internetu i ona sada strastveno sakuplja napuštene stolice, stolove, ormare i predmete za domaćinstvo - i redizajnira ih.

- Uživam da starim, korištenim predmetima dam novu svrhu i novi život. Na neki način, osjećam se kao stari objekat sa novim životom u sebi - kaže ona, dodajući da je umjetnost njen izvor sreće i gorivo za život. 

Nadajući se da će uskoro imati pravo na penzionisanje, Zdena je sretna što je pogled i ruke još uvijek dobro služe, tako da može raditi. 

- Ne znam šta bih radila bez toga i ne znam kako bih preživjela - Rekla je Zdena za Euronews.