Treba li dati djetetu mobilni telefon, danas je dilema za većinu roditelja, naročito ako uzmemo u obzir činjenicu da se svakodnevno susrećemo sa djecom koja još od najranijih godina imaju najmoderniji smartfon, pa još i profil na društvenim mrežama.
Ranije su stvari funkcionirale mnogo drugačije, umjesto mobitelima, djeca su razgovarala riječima sa svojim roditeljima, više se družila sa prijateljima.
Danas je nezamislivo da dijete ne posjeduje mobitel. Iako može predstavljati problem ako se komzumira pretjerano i bez granica, može itekako biti korisno.
Riječ građana
Razgovarajući sa građanima na ovu temu, većina je saglasna s tim da djeca trebaju posjedovati mobilne telefone, kako bi roditelji uvijek znali gdje se nalaze i uvijek bili informirani.
Drugi su, pak, mišljenja da treba ograničiti djecu u korištenju modernih tehnologija i „pametnih telefona“, jer zaglupljuju i otuđuju djecu.
- Djeca trebaju još od svoje devete godine imati mobilne telefone. Danas je sve moderno, a to je postalo normalno – kazao je Ruždija Musić.
Sugrađanka Mediha Korjenić je sličnog mišljenja, a kao najveću prednost istakla je to da se djeca uvijek trebaju javiti svojim roditeljima.
- Na taj način je lakše da uvijek znamo gdje su nam djeca, ali ako će mobitele koristiti samo za igrice, onda nema velike koristi od toga - dodala je Korjenić.
- Danas ima svega štetnog za djecu, pa trebaju biti na oprezu – kazala je Safija Mujak.
Mišljenje psihologa
O ovoj pojavi govorio je i psiholog Ismet Dizdarević koji je istakao da, bez obzira sviđalo se to nama ili ne svako, dijete živi u okolnostima i vremenu u kome je sistem komunikacija sveden na mobilne telefone i na druge oblike komuniciranja.
Prema tome, svako dijete je na neki način već pod utjecajem te stvarnosti. Djeca to ne mogu izbjeći.
Najbolje vrijeme kada bi djeca mogla koristiti mobilne telefone, a kako kaže Dizdarević, zavisi od samog djeteta, važno je razgovarati s njima. Neki brže uče i razmišljaju i znaju na neki način da se koriste tim sredstvima.
- Ne mislim da je to opasno, niti je loše, zabrinjavajuće je ako je to postalo stalan oblik komunikacije i ako je to dijete postalo preokupirano, pa ne vidi druge oblike življenja i upražnjavanja slobodnog vremena – zaključio je Dizdarević.
