Rezultat rata i podjela ponajviše je osjetila nekada živa kupreška mjesna zajednica Ravno, koju uz Donje i Gornje Ravno još čine Gornji i Donji Mušić te Zvirnjača.

Rijetki, uglavnom stariji povratnici, kažu da je prije rata ova mjesna zajednica imala oko 500 kuća punih čeljadi, te oko 300 učenika u školi u Ravnom, koja ove godine ima samo dvoje učenika srpske nacionalnosti (4. i 5. razred), kojima je učiteljica Bošnjakinja Fikreta Fadžan, a nastavni program je isključivo hrvatski kao i u cijelom Livanjskom kantonu.

Ova vjerovatno najminijaturnija škola u BiH, skupa s ambulantom u njoj (koja ne radi godinama) je, dakle, s obzirom na učenike, učiteljicu i programme, i najparadoksalnija.

Prestankom rata i prvim povratkom Ravnjana, pohađalo ju je pet-šest učenika bošnjačke nacionalnosti, a učio ih je po hrvatskom programu učitelj Srbin Radovan Lugonja, koji je u međuvremenu umro, da bi sada đaci bili sto posto Srbi, učiteljica Bošnjakinja, a program hrvatski!