Komadić istinskog raja, nedirnutog i neokrnjenog negativnim aspektima savremene civilizacije, krije u njedrima Zemaljski muzej BiH - zelenu oazu Botaničkog vrta pod čijim će okriljem svako pronaći mir, tišinu i bezvremensku ljepotu na koje kao kreator samo priroda potpis može staviti. 

Osnovao ga je Karlo Mali još 1913. godine na 14.270 metara kvadratnih, ovaj kutak zelenog mira jedinstven je u BiH, a podičit se može zadivljujućom kolekcijom biljnog svijeta od oko 1.500 jedinki drvenastih i zeljastih biljaka podijeljenih u 96 porodica te 469 biljnih vrsta. Posebnost su mu ugrožene i potencijalno ugrožene, reliktne i endemične biljne vrste.

Viša kustosica-hortikulturistica i šefica Botaničkog vrta Berina Bečić ističe u razgovoru za Fenu da se botanički vrtovi umnogome razlikuju od drugih vrtova, jer u njima biljke moraju biti dokumentovane - opisane i zabilježene. Zadaća im je zaštiti biljke od iščeznuća, te je posebno važna njihova briga o endemičnim, ugroženim i potencijalno ugroženim vrstama.

Nekadašnji sjaj ovog muzejskog vrta njegovi uposlenici - svega četvero, ulažu maksimalan trud da vrate i u današnjici. Volja i ljubav za biljni svijet ne nedostaju, ali je okvir sistema unutar kojeg djeluju okrnjen - veoma je smanjen terenski naučno-istraživački rad i prikupljanje biljaka, a ne postoji razmjena biljaka i sjemena sa drugim evropskim botaničkim vrtovima, što su bili intenzivni i kontinuirani procesi do posljednjeg rata.

Također, Bečić podvlači da je Botanički vrt Zemaljskog muzeja tokom postojanja na žalost preživio tri velika stradanja - tri rata. Svaki put se fundus biljaka smanjivao, te mu je tako i u posljednjem ratu nanesena znatna šteta.

Uprkos tome, ovaj je vrt danas ponos naučne javnosti, jer on reprezentuje činjenicu da je BiH u Evropi svrstana na peto mjesto po biodiverzitetu (raznolikosti biljnih vrsta) i broju endema. U živim zbirkama neki primjerci čuvaju se i održavaju u vrtu te svi posjetioci imaju priliku spoznati ljepotu njihove neobičnosti i posebnosti.

- Od autentičnih endemskih vrsta izdvojila bih bosansku peruniku, bosanski ljiljan, bosansku zvončiku (mnoge zeljaste biljke, a zabilježeno ih je više od stotinu endemičnih). Na nedavnoj izložbi sam predstavila devet vrsta karanfila, a među njima su i ugroženi, potencijalno ugroženi, endemični i rijetki koje rastu samo u BiH. Od drvenastih biljaka izdvojila bih pančićevu omoriku, reliktnu vrstu koju je opisao Josip Pančić, a u vrtu ih imamo nekoliko primjeraka. Potom, tu je i endemični bor munika - istaknula je Bečić.

Vrt posjeduje i brojne egzote - biljke koje ne rastu na području BiH te koje privlače pažnju mnogih posjetilaca i pružaju priliku za uvid kako se one aklimatizuju i uspijevaju u BiH. Kao primjer Bečić izdvaja kalifornijsku sekvoju, japansku trešnju, kolekciju rododendrona dobijenu 70-ih godina prošlog stoljeća iz kraljevskih botaničkih vrtova iz Edinburga te 60 različitih kultivara visokih (bradatih) perunika dobijenih iz jednog češkog gradića koje i danas krase nekropolu stećaka u Botaničkom vrtu i čine posebnost u periodu cvjetanja.

Tu je i kolekcija vodenih i močvarnih biljaka, arboretumi (drvenaste biljke), kolekcija jorgovana te ružičnjak sa 60 grmova starih botaničkih ruža od kojih su neki iz 14. stoljeća.

Biljke koje nisu iz ovog klimatskog područja kada se donesu u botanički vrt usmjeravaju se u poseban sistem uzgoja. To znači ako su biljke osjetljive, poput mediteranskih ili toplopitivih koje trebaju veliku toplotu, smještaju se u neki od pratećih objekata vrta - zimovnik i staklenik, čija je funkcija zaštita tih biljaka u periodu koji ne odgovara njihovom uzgoju.

Bečić pojašnjava da se biljke za Botanički vrt skupljaju na tri načina - donacijom od različitih institucija i pojedinaca, razmjenom sjemena putem publikacije indeks seminuma - sa 360 različitih vrtova u svijetu koji se može dobiti u naučne svrhe, te odlaskom na teren.

Botanički vrt je još 1966. godine počeo razmjenu sjemenskog materijala sa botaničkim vrtovima u Evropi i svijetu, te je broj biljaka na posljednjem popisu koji se nudio drugim vrtovima čak bio viši od 500.

- Na žalost, zadnji put smo uputili takav popis 1999. godine. Razlozi su mnogi - da biste slali ponudu sa popisom sjemena biljnih vrsta ne samo iz botaničkog vrta, već i interesantnosti BiH, morate da idete na teren. Da biste išli na teren, vršili istraživački rad i sakupljanje biljaka, problem je bio miniranost područja cijele BiH. Kada je taj problem djelimično riješen, nedostajala su sredstva. Botanički vrtovi su živi organizmi, oni se stalno moraju revitalizirati. Jedne biljke izumiru, druge se moraju donositi - navela je.

Do prije posljednjeg rata broj biljaka sakupljen na ekskurzijama i terenskim istraživanjima u toku jedne godine znao je biti i do 1.000. Nove biljke se uzgajaju, od njih se uzima sjeme i stavlja u sjemenaru, a kasnije se nude drugim botaničkim vrtovima. Time se ostvaruju dvije važne stvari - podmlađuje se vrt, te šalju drugim vrtovima bh. specifičnosti.Edukativni segment iznimno je važan u funkcioniranju botaničkog vrta, a ovaj se može pohvaliti jako dobrom saradnjom sa brojnim školama i fakultetima - agronomije, šumarskog, poljoprivredno-prehrambenog fakulteta, farmacije te prirodno-matematičkog fakulteta. Njihovi studenti stalno dolaze u botanički vrt, gdje obavljaju praksu i stiču vještine.

- Mogu se sjetiti svojih početaka kada sam prvi put ušla u botanički vrt i prišla biljci, nisam je smjela dotaći. To se isto dešava sa studentima koji imaju jako puno teoretskog znanja, ali praktičnog nikako. Radili su ovdje magistarske, dodiplomske, diplomske, postdiplomske pa i doktorske radove. To smatram uspjehom i svijetlom tačkom ovog botaničkog vrta - da smo puno uticali na kvalitet naučno-nastavnog programa. Ti studenti tako izlaze ne kao pripravnici, već kao gotovi stručnjaci - mišljenja je Bečić.

Naglašava da sve biljke zahtijevaju pažnju, što podrazumijeva poznavanje biljke i njenih potreba u smislu zalijevanja, održavanja, okopavanja, orezivanja ili ozimljavanja. Za svaku je biljku potrebno izdvojiti vrijeme i pažnju, a uposlenika je malo, te je pomoć učenika Škole za okoliš i drvni dizajn, kao i studenata nemjerljiva i obostrana.

- Nedostaje nam i odlazak na seminare i kongrese gdje bi više saznali o strategiji evropskih botaničkih vrtova. Na žalost, nemamo uspostavljenu saradnju sa drugim botaničkim vrtovima i na tom se polju puno treba raditi. To je i razlog zbog čega nakon rata nijednu biljku nismo dobili putem razmjene, iako je vidljivo iz arhive i dokumentacije da se to prije radilo u kontinuitetu - zaključila je Berina Bečić.

Globalna strategija evropskih i svjetskih botaničkih vrtova danas je postavljena u okvire zaštite biljaka od klimatskih promjena te njihovog djelovanja na nadolazeće promjene, u čemu posebno mjesto zauzima istraživanje invazivnih vrsta i njihovo stavljanje pod kontrolu.